Islam, prema mišljenju mnogih relevantnih faktora,  sve otvorenije postaje politički program sa samo jednim ciljem: širenje šerijata gdje god živi ili se nalazi makar i jedan musliman.

Islam je u stvari podloga za šerijat, jer cijelo se vrijeme radi o šerijatskom zakonu – islamskom vjerskom zakonu kojeg se pod prijetnjom smrtne kazne mora pridržavati svaki musliman. Ne samo osobno pridržavati već i prijaviti sve one koji makar i malo u svom ponašanju odstupaju od šerijata. Islam je od svog početka bila i ostala politička doktrina vjerskog prisvajanja teritorija s ciljem širenja islamističkih pravnih normi i propisa gdje god stupi noga muslimanskog ratnika. Uvijek je riječ o vjerskome ratu, bilo da se radi o palestinskom „Crnom rujnu“, aktivnostima mudahedina u BiH, ISILA u Iraku i Siriji, ili gaženju prolaznika na ulicama i trgovima Amerike i Europe.

>>

Nema granica širenju islama, cilj je cijela Zemlja i svi njeni stanovnici, cjelokupno čovječanstvo. Islam se u javnosti predstavlja kao objavljena religija, no po strogo religijskom nauku islam nije vjera jer ne prihvaća suživot s drugim religijama, ništa osim islama. Islam prihvaća religijski suživot samo tamo gdje on nema sile kojom bi nametnuo šerijat, dobar je primjer Jeruzalem, ali isto tako i London. Koliko ima kršćanskih svetišta u Saudijskoj Arabiji, na primjer, bilo kojih drugih svetišta osim džamija? Koliko se hramova drugih religija podiglo u, na primjer Iranu, u posljednjih trideset godina, ili Afganistanu?

Šerijat dolazi od arapske riječi šeria', sa značenjem pravi put, i sastoji se od dvije skupine propisa: ibadet i muamelat, a funkcionira po izrekama koje su propisani uzor i nezaobilazno religijsko iskustvo, u stvari predstavlja obavezni naputak i propisuje norme kako treba živjeti u skladu s Kuranom.

Znakovito je da se musliman, po pravilima ideologa šerijata, smije pritajiti, lagati i pretvarati dok ne dođe „pravo vrijeme“, a onda mora učiniti što šerijat od njega očekuje, bilo da izravno sudjeluje u „svetom ratu“ ili svojim pritajenim jataštvom pomogne islamskim „borcima“. Nije u pitanju samo 16. Sura i njen 106. stih, islamistička tradicija krijepi prijetvornost u cilju ostvarenja „višeg“ cilja. Taj po Kuranu odobreni mentalitet prijetvornosti pretvara sve muslimane u jatake na način da jatačenje islamističkih terorista postaje obveza svakog podanika islama, jednako u BiH, Engleskoj, Indoneziji, Njemačkoj... ili Hrvatskoj. Državljanstvo je za muslimana nebitno, prolazna stavka. Muslimani ne priznaju pripadnost državi i naciji, već pripadnost islamu i njegovu vjersku i civilnu vlast. Kalifat i svećenička hijerarhija povrh su svake državne vlasti i državljanstva. U islamu nema nacije i države; postoje samo muslimani i bespogovorna lojalnost islamu – izrazita podjela na vjernike, tj. muslimane i nevjernike, a to su svi koji nisu muslimani.

Egipatski musliman bliži je britanskom muslimanu nego egipatskom Koptu, kršćaninu s kojim dijeli istu državu i državljanstvo. Španjolskom muslimanu daleko je bliži Jemenac musliman nego njegov španjolski susjed katolik, kolega s posla... i t.d. Matrica je jasna i tako stoljećima funkcionira. Kod muslimana samo je jedno načelo – život u skladu s vjerskim propisima i njihovim tumačenjima, što podrazumijeva bespogovorno podvrgavanje šerijatu – a to nisu državljanstvo, putovnica i pripadnost određenoj naciji i njezinoj kulturi. Kršćani nemaju tu vrst zapovjedane empatije i solidarnost među svojom kršćanskom braćom. Kršćani su lojalni građani Italije, Francuske, Njemačke, Austrije, Hrvatske, tj. oni su Talijani, Nijemci, Francuzi, Hrvati... a tek onda katolici, protestanti ili pravoslavci. Za šerijat su nevjernici svi oni koji šerijatsko pravo pokorno i doslovno ne prihvate i ne prakticiraju svakodnevno.

Nevjerojatno je da t. zv. ljevičari koji podržavaju sve moguće globalne pomodnosti od pobačaja, homoseksualije, sodomije pa sve do pedofilije i koprofagije – tu se naročito ističu komunistička antifa, homoseksualci i feministice – objeručke i bezpogovorno prihvaćaju multietničnost i islamizaciju Europe. Svi su oni nevjerojatno puni empatije za islamistički pohod na Europu u bolji život pa nehajno prelaze preko terorističkih napada u Europi, i uporno ne žele znati da baš šerijat sva ta njihova prava i morbidnosti brutalno kažnjava?!

Antifa propovijeda ateizam i evoluciju, hvali se da su i jedno i drugo visok civilizacijski domet. Među zagovornicima šerijata, međutim, nema ateizma! Najstrože je kažnjiv, isto je s evolucijom! U Saudijskoj Arabiji, na primjer, ne postoji ni jedan jedini ateist ili agnostik! Isto je u Pakistanu, Jemenu... svugdje gdje vlada šerijat nema ateizma, agnosticizma, evolucije, homoseksualije, preljuba, šarenih povorka pod duginom zastavom... Isto je s pravima žena: sve što feminizam traži u Zapadnoj civilizaciji u islamu je najstrože zabranjeno. Dok feministice žele do apsurda maksimalizirati prava žena, islam i šerijat im ne priznaju i ne daju nikakva, pa ni najosnovnija, civilizacijska prava. Za preljub šerijat predviđa smrtnu kaznu kamenovanjem! Usprkos tim općepoznatim činjenicama antife i feministice zalažu se za što veću islamizaciju kršćanskog svijeta!? Komunističko-feministička šizofrenija prilično jasno dokazuje o kakvim je ciljevima riječ, s islamom i bez islama.

>>

Hrvatska je uznik političkog licemjerstva i prozirnih laži o sjajnom hrvatsko-muslimanskom suživotu u Hrvatskoj. I sve je dobro dok se u Hrvatskoj podižu džamije i naivno ugađa muslimanskoj manjini. Sličnu je pogrešku činila i ustaška ideologija, kao i Ante Pavelić osobno, tepajući muslimanima s „hrvatsko cvijeće“. Ne, Bosna je i tada, kao i danas,  ostala prijetvorna. U povijesti svjetskog islamističkog terorizma bit će zabilježeno da je njegov embrij nastao u BiH, te da je dobar dio terorista svoj put započeo upravo u BiH.

Muslimani u Bosni nisu nikakvi potomci Osmanlija, nego kršćansko-bogumilski bosanski živalj koji je prije pet stoljeća iz čistog oportuniteta prešao na islam. Oni su ostatak osmanlijske osvajačke nazočnosti u Bosni. Nakon propasti SFRJ, muslimani smatraju Bosnu svojim, islamističkim, zakonitim plijenom, a u doglednoj budućnosti i Hrvatskoj su namijenili sličnu sudbinu, „kad jednom dođe pravo vrijeme“. Zlatko Hasanbegović je već sebe „kaparirao“ na mjesto prvog čovjeka „bošnjaštva“ u Hrvata i kao takav ne želi uopće izreći svoj stav o hrvatskom pitanju u BiH, paradžematima u BiH ili pak o postupcima Bakira Izetbegovića.

>>

Zagovornici šerijata su očito procijenili da je došlo pravo vrijeme, budućnost će pokazati koliko je tajming bio sretan i hoće li Europa dozvoliti da se u Europi uz Ustav i građansko pravo uvede i usporedno šerijatsko pravo. To bi bilo protuustavno poništenje pravnih normi domaćina, a ne ustupak migrantskoj kulturi.

Izostala je islamska egzegeza Kurana u sekularnom dobu; i oni najmudriji u islamu nisu se potrudiliprilagoditi islamski nauk, njegovo tumačenje, velikim promjenama u svijetu i čovječanstvu. Islamska tradicionalna egzegeza dostigla je vrhunac u djelima Abu Dja'far at-Tabarija (umro 923.), njegov komentar Kurana obuhvaća 30 svezaka, no otada su prohujala stoljeća i nisu učinjena nova tumačenja vjere i prakse prilagođena globalnim promjenama nego su tumačenja u potpunosti podređena političkim željama, rudimentarnoj praksi i osobnim ambicijama zagovornika šerijata.

 

Damir Nuić