Dok u Hrvatskoj ima relativno sve više otpora u svezi služenja vojnog roka, u Srbiji na veliko pozivaju na vojnu obuku. Kažu da je riječ o vojnim obveznicima u rezervnom sastavu koji su odslužili vojni rok te da će oni tijekom ljetnih mjeseci biti nazočni na jednodnevnim i višednevnim vojnim vježbama.

Kod nekih to izaziva loše asocijacije u kolektivnoj svijesti, jer to povezuju s pozivima za rat 1991. godine. Naime, mediji pišu da su i tada na isti način mnogi primali pozive i da su brzo završili kao vojnici u napadima na Vukovar, Škabrnju, Osijek, Pakrac i drugdje. Osim muškaraca zovu i žene. Pojedini srbijanski vojnici iz rezervnog sastava će poslije 15 dana obuke postati i – podoficiri!

Dakle, kako bilo da bilo, vojne vježbe nisu sportske igre, pa bez obzira što je od početka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata prošlo više od četvrt stoljeća, sa Srbima se nikad ne zna.

No, bez obzira na sve, neprestano se moramo prisjećati Vukovara i Škabrnje (ne samo 18. studenoga). Tako među ostalim nas zanima: kada će i hoće li uopće najviši zapovjednici agresorske vojske odgovarati? Dosta nam je priča kako su „nedostupni“ i tome slično. Ni jedan srbijanski i ini ratni zločinac ne smije ostati ne kažnjen. Tu u prvom redu mislimo na zapovjednike zločinačke JNA, od kojih su tek neki suđeni.

Kad je okupiran Vukovar, u Srbiji je bilo veliko slavlje. To se ne smije zaboraviti. Onima koji su taj grad sravnali sa zemljom, koji su protjerali i ubili brojne nedužne ljude, tadašnje tzv. Predsjedništvo SFRJ, na svečanosti 7. prosinca 1991 u kasarni „Maršal Tito“ u Beogradu (samo zbog toga najljepši zagrebački trg ne smije nositi ime ovog komunističkog zločinca!) dodijelilo je 260 odlikovanja i priznanja vojnicima i starješinama koji su sudjelovali u „operaciji Vukovar“ i po 75 odličja i medalja za hrabrost. Više vojne činove za dobro obavljen posao u Vukovaru dobilo je 4o vojnika i starješina, a mnogi su uzdignuti i na druge načine.

Dakle, i svi ti „pomozbog“ junaci opet će biti pozvani na vojne vježbe, umjesto na – robiju!?

Vjerujemo da je Srbija i te kako shvatila što znači biti agresor, jer je izgubila gotovo sve ratove od devedesetih na ovamo.

Ništa ne kažemo niti tvrdimo, ali bolje bi bilo da novce s kojima će financirati „vojnu obuku“ dostave, recimo, Hrvatima kao dio ratne odštete.

No, u svemu tome nikada se ne smije zaboraviti ni njihovu domoljubnu pjesmu koja se pjeva čak i u svatovima, a otprilike ide ovako: „Ko to laže, ko to laže, Srbija je mala/Nije mala, nije mala/ uvijek ratovala/ I opet će, i opet će…/.

 

Mladen Pavković