Hrvatska budućnost je stalna politička kriza jer sa državom, kako vidimo, vladaju i upravljaju etničke manjine, špijunske udruge ili liste skupine birača. Međutim, u pravoj demokraciji na izborima sudjeluju samo političke stranke, a liste birača ili etničke skupine ne bi smjele sudjelovati na državnim ili lokalnim izborima. Dakle, trebalo bi zabraniti predizborne koalicije ako želimo da izbjegnemo političke krize i da se stranke profiliraju.

Političari se ne smiju dijeliti na lijeve i desne jer čovjek je dvojna osoba. Nitko nije samo desničar ni samo ljevičar. Takvih se naziva u politiki moramo osloboditi. Kriminalaca ima među lijevima i desnima isto kao što ima i časnih ljudi. U politiki postoje konzervativci ili tradicionalisti i liberali. U mnogim demokracijama ove dvije opcije se nadopunjuju. SDP nije liberalna politička stranka već boljševička partija.

Ako želimo stanje bez političke krize, moramo se osloboditi kolonijalnog parlamentizma koji nagriza temelje hrvatske države i slobodu hrvatskih državljana. Nije mi jasno zašto birači ne smiju javno kritizirati političare imenom i prezimenom te javno bez ikakvih posljedica iznositi svoje sumnje u njihovo poštenje i ponašanje. Zar smo i dalje prisiljeni živjeti licemjerno? Kako se političari ponašaju u Saboru?

Razlog zašto političari stoje na čelu svih kriminalnih radnji su zakoni koje oni donose. Birači ih ne smiju spomeniti ni osumnjičiti javno. Ispada kao da je politička scena ovisi o sudovima. Međutim, ako smo demokrati, moramo razlikovati sumnju od klevete. Birači kao i politički komentatori moraju uvijek javno iznositi svoje sumnje ako želimo biti slobodni. Jedno je javna, a drugo je privatna osoba.

Jedino u Hrvatskoj političari mogu progoniti svoje suverene – birače. Takvi političari progone birače na temelju njihovih komunističkih zakona. Jesu li takvi zakoni slika njihovog poštenja ili slika njihovog nepoštenja?

To je razlog zašto umjesto zastupnika imamo političku mafiju koja nam oduzima slobodu. Bez slobode nema ni demokracije. Zašto javnost ne smije znati imena i prezimena osumnjičenika? Zašto birači ne smiju javno prozvati i imenovati političare ako sumnjaju u njihovo poštenje? Živimo u demokraciji pa političare i sve javne osobe moramo nazvati imenom i prezimenom i iznijeti svoje sumnje u njihove moguće kriminalne radnje. Njihovo je da sve objede javno opovrgnu ili podnesu ostavke.

Da bi se oslobodili političkih kriza, treba mijenajti Ustav i izborne zakone jer sa ovakvim Ustavom i ovakvim izbornim zakonima Hrvatska će se stalno nalaziti u političkoj krizi jer se još nismo oslobodili komunističke svijesti i političkog sluganstva.

Stoga treba mijenjati članak Ustava o ustrojstvu Sabora i članak o etničkim, a nikada nacionalnim manjinama, te zakone o lokalnim upravnim jedinicama koji su komunistički. Sve promjene u Ustavu moraju izglasati birači na referendumu, a nikada sabornici. Oni mogu samo izglašavati ustavne amandmane i to sa dvotrećinskom većinom, ako nemamo dva doma u Saboru.

U demokraciji etničke manjine ne sudjeluju na izborima sa posebnim izbornim listama jer u demokraciji smo pred zakonom svi isti. U demokratskoj državi sve etničke manjine se moraju integrirati u državnu političku naciju i moraju se služiti njezinim službenim jezikom, u našem slučaju hrvatskim. Sve drugo je protivno načelima demokracije.

Zaboravimo floskule o ljudskim pravima jer ljudska prava služe moćnim državama da ucjenjuju nemoćne i siromašne. Ta prava su samo ucjene jer ljudska prava ne poštivaju ni moćne države. Nacionalne manjine su ostatak komunističke svijesti jer je komunizam poistovjetio pojmove narod i nacija. Kakva specijalna prava imaju Arapi i Francuskoj i Britaniji? Moćne države danas koriste bivše komuniste za ucjene novonastalih država u Europi.

Hrvatski sabor mora potvrditi hrvatsku suverenost, a to može učiniti zakonom. Zakonom se mora zabraniti djelovanje SPC u Hrvatskoj i mora se ozakoniti HPC-u kao jedinu zastupnicu pravoslavlja u RH. To nam nalaže pravoslavni kanon po kojem su pravoslavne crkve autokefalne, dakle, državne. Sva pravoslavna imovina treba pripasti HPC. Ovo neće oduzeti nikakva prava etničkim Srbima jer i bez SPC oni se mogu izjasniti kao etnički Srbi. U demokraciji religija ne definira nikakvu posebnost.

Štoviše, treba ograničiti trajanje mandata i svi političari ne smiju imati više od dva mandata, ako želimo da više ljudi sudjeluje u politiki. Predsjednik države također mora imati dva mandata od četiri godine kao i sabornici, a nitko ne smije biti imenovan na mandat duži od četiri godine. Redoviti izbori za predsjednika i sabornike moraju se održavati istovremeno.

Da bi se oslobodili nesposobnih političara, nužno je glasati za ljude, a ne za stranačke liste. Da bi imali pravu demokraciju, moramo u Sabor vratiti Županijski dom, a budućnost nam ne mogu i ne smiju kreirati ljudi poput Grmoje i Petrova ili Pernara i Sinčića, odnosno, sljedbenici SKJ. Oni su oportunisti koji se bore za državno vlasništvo, dakle, za komunističko nasilje koje stalno pokazuju. Međutim, u stvarnosti riječ je o licemjerima. Na njihove obmane su nasjeli nemisleći i oportuni birači koji bi željeli živjeti bez rada i odgovornosti.

Civilne udruge treba skinuti sa državnih i lokalnih proračuna. Ako država financira udruge, onda one nisu civilne već državne. Sve civilne udruge moraju financirati članovi i donatori koji moraju biti hrvatski državljani. Iz proračuna se financiraju samo državne agencije koje promiču hrvatske probitke. Takve agencije mogu ponekad financirati udruge koje promiču hrvatske interese. Ne može HAVC financirati filmove koji su upereni protiv RH niti može financirati igrane filmove.

U demokraciji moramo biti slobodni. Moramo javno iznositi sve sumnje koje ukazuju na kriminalno ponašanje političara i državnih službenika, posebice u lokalnim upravnim jedinicama. Jedino se tako može živjeti demokraciju i osjećati se slobodno.

Srećko Radović