Jurica Pavičić, kojeg neki s pravom nazivaju i „ovca od gipsa“, prije svega zbog njegova neumornog i neutemeljenog blaćenja svega što hrvatski diše, svako malo pljune i na život i djelo cijenjenog i uvaženog hrvatskog redatelja Jakova Sedlara.

Sada je izbljuvao valjda svoj „stoti“ članak o ovom umjetniku, („Sedlar u Rektoratu: institucionalni trijumf antitalenta“, Jutarnji list, 3. lipnja 2017.) kojem, na žalost, nije ni do koljena, pa mu valjda ovaj ni ne odgovara istom mjerom. Ovog puta ovog jadnog člankopisca pogodila je činjenica da je rektor zagrebačkog Sveučilišta Damir Boras za svog posebnog savjetnika za kulturu izabrao (zamislite) „čovjeka koji se zove Jakov Sedlar“! Na taj način „Boras je ovo sveučilište poprskao blatom koje ni jedan produkt kemijsko-tehnološkog fakulteta neće prebrisati“. To i takvo mišljenje i o uvaženom profesoru Borasu može javno izreći samo jalni i zlobni „kritičar“, kojem „fali daska u glavi“, odnosno koji je „doktorirao“ neki od „pančevačkih tečajeva“.

Pavičić se i sam, doduše amaterski, bavi filmom, ali i nekim tv-serijama. Navodno da je za te uratke dobio i neke „diplome“, ali nađite nam barem pet ljudi koji znaju nešto o tim njegovim djelovanjima? Zatim, ovaj „mutež“ ističe da je Sedlar „antitalent, nadobudni poluamater, treš-marginalac, diletant, oficijelni režiser tuđmanizma“, da je „negativna personifikacija ispodprofesionalnog treša, da je dobio Nagradu Grada Zagreba, što je infamna svinjarija“, da je „Boras izborom Sedlara za savjetnika poslao ideološku poruku, odnosno da se ukrcao u sad već pobjednički vlak nacipopulizma“. Za Sedlara dalje kaže da je „nagacionist i uvijeni profašistički simpatizer“, „ekspert za kulturu“, itd. i tako redom.

Što i kako odgovoriti ovom jadnom člankopiscu, koji pljuje i bljuje, prije svega po istaknutim vrijednostima hrvatske umjetničke scene? Naime, da ovog sitnog uzorpatora zanima samo Sedlar, to bi još podnijeli, kao „čovjek poludio“, pa piše, ali on „dere“ po svemu što, kako rekosmo, hrvatski diše.

Sedlar za njegovu informaciju ima dva fakulteta (!), a ovaj navodno „tečaj za udbaškog zastavnika“ (?), što mu ne daje za pravo dijeliti lekcije, poglavito ne tamo gdje ne pripada, odnosno gdje mu nije mjesto.

Ako sutra Sedlar ponovno primi neko priznanje, odmah će se javiti mali i „krezubi“ člankopisac, (ili pak njegove slike i prilike), i „dokazivati“ svijetu i okolici da je ovaj fašista usred Zagreba, a da je on „partijski“ stražar, kojem ovakve stvari ne mogu izmaknuti.

Svi koji poznaju Sedlara znaju da je on i na ovo „smeće“ od pisca, sigurno rekao samo jedno – „budala“, i otišao na - kavu! Bio bi lud da se zamara ovim i ovakvim neškolovanim bolesnicima, tim prije što ga među ostalim očekuje i snimanje igranog filma o hrvatskim braniteljima koji su izvršili suicid.

No, da je moja malenkost na mjestu Pavičića, još bih danas posjetio dežurnog u nekoj psihijatrijskoj ustanovi, ako nije, (a bojimo se da jeste), – kasno!

 

Mladen Pavković