Dan borca je bio državni praznik u bivšoj SFRJ koji se slavio 4. srpnja. Dan borca je obilježavao godišnjicu navodnog poziva Titinog KPJ-ota, 4. srpnja 1941. na partizanski oružani otpor silama Osovine.

Izravan povod tom pozivu bio je vjerolomni napad Njemačkoga Reicha na dojučerašnjeg saveznika u komadanju Poljske, dakle na…..Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika. Taj se dan prestaje obilježavati raspadom SFRJ; u Republici Hrvatskoj od 1989. godine.

U trenutku službenoga poziva KPJ, 4.srpnja 1941., oružani otpor na području Hrvatske po novim historijskim saznanjima navodno je bio već u tijeku, posebice na području Banovine/Banije, gdje je 22. lipnja 1941. u šumarku Brezovica pored Siska osnovan Prvi sisački partizanski odred s ciljem diverzija na putničke vlakove ili na hrabro rušenje telefonsko-telegrafskih stupova.

Stoga se u Hrvatskoj službeno i ukida 'Dan borca' i 'Dan ustanka' pa se 22. lipnja obilježava sasvim općenito kao nekakav Dan antifašističke borbe istovjetan s danom početka operacije 'Barbarossa' odnosno Hitlerova napada na bačušku Staljina, velikog Titinog učitelja.

Dakle, bio je to izrazito proruski ustanak po nalogu Kominterne, jer, tim danom „počeli smo stvarati krvlju zapečaćeno bratstvo-jamstvo naše (ali ne hrvatske nego jugoslavenske, nap. a.) slobode i nezavisnosti!“

Jer, da Hitler nije napao svog dojučerašnjeg saveznika Staljina sigurno ne bi bilo ni Prvog partizanskog odreda u šumarku Brezovice; logično zar ne!?

-Hitler i Staljin su 'viribus unitis' pokorili Poljsku ali taj zločinački čin nije bio od većeg političkog značenja za Titinu Partiju!?

U tom, eto, povijesnom trenutku na području Siska i Banovine nije ni bilo talijanskih fašista pa je uistinu glupo i nelogično taj dan držati Danom antifa-borbe!?

Fašisti su bili nešto južnije, u Lici i Dalmaciji gdje su veoma uspješno kolaborirali s domorodnim četničkim ustanicima-fašističkom braćom po oružju!

Ali, imali smo mi u onoj državi isto tako službeni republički praznik, 'Dan ustanka naroda Hrvatske i BiH' a to je bio 27. srpnja1941.kada se u (četničkom gnijezdu-)Srbu dogodio prvi značajniji oružani sukob protiv vlasti Nezavisne Države Hrvatske, premda je interpretacija tih događaja do danas ostala 'u najmanju ruku' veoma dvojbena.

U hrvatskom selu Srbu pobunu su vodili ortodoksni četnički kolovođe i srpski pobunjenici Torbica, Keča, Omčikus i Radenović koji su na taj dan, '27.jula 1941.', u Srbu osnovali oružani četnički puk (brigadu) s 1000 četnika.

Vođa četnika u nedalekoj kninskoj krajini bio je pravoslavni pop Momčilo Đujić koji je osnovao tzv. Dinarsku diviziju.

Vođa srpskih komunista u Lici, Đorđe Đoko Jovanić(bivši kraljevski oficir čiča Draže Mihailovića!?), bio je zapovjednik 'partizanskog odreda' sa 60 srpskih komunista koji su se bratski pridružili četničkom ustanku i sudjelovali u etničkom čišćenju hrvatskog pučanstva. U samome mjestu Srb, srpski pobunjenici osvojili su napuštenu žandarmerijsku stanicu NDH, sravnili sa zemljom nedaleko hrvatsko selo Boričevac a u Bosanskom Grahovu 'zarobili' župnikarimokatoličke crkve monsinjora Jurja Gospodnetića i potom ga mučili i navodno ispekli na ražnju.

Stoga je '27. juli' u onoj državi odnosno republici 45 godina bio danom ustanka naroda obadviju republika, i Hrvatske i BiH, lijepo obilježje!

Ali, taj dan će se i sutra neometano 'dernečiti' u ovoj demokratskoj Hrvatskoj pod pokroviteljstvom Milorada Pupovca i to, zamislite, kao dan ustanka srpskog naroda u….Hrvatskoj; koje li morbidnosti, licemjerja i apsurda!

Međutim, ima i nešto drugo vezano uz tu famoznu šumu Brezovica o čemu nabrijani antifašisti danas nerado govore odnosno taj nemili događaj 'kurvanjski' prešućuju!

O čemu se radi?

Sisački biskup Vlado Košić jučer je(18.lipnja og.) u Novom Selu Palanječkom blagoslovio spomen-ploču i križ za 6000 ubijenih razvojačenih vojnika i civila. Njih su pripadnici partizanskih jedinica i agenti UDBE pod okriljem noći i bez sudskih dokaza krivnje(bez suđenja!, nap. a.) krajem II. svjetskog rata-nakon tzv. 'oslobođenja', mučki pobili na području upravo šume Brezovica.

Nakon Kloštar Ivanića, ovo je drugo takvo spomen-obilježje kojim se obilježavaju stratišta na području Sisačke biskupije.
Predsjednik Povjerenstva Sisačko-moslavačke županije za označavanje stratišta Josip Frković prije blagoslova podsjetio je kako je na području županije evidentirano i policijski potvrđeno postojanje 119 masovnih grobnica s 45.000 tijela ubijenih. Samo u šumi Brezovici ubijeno je oko šest tisuća ljudi ali, kako je rekao, nije potvrđena i istina o počiniteljima zločina i onima koji se u demokratskoj Hrvatskoj i danas diče profiterskim antifašizmom.
Biskup Košić je potom u župnoj crkvi u Budaševu predvodio misu zadušnicu za ubijene. U homiliji je naglasio da su nakon rata počinjeni toliki masovni zločini da ih ni u dugo vrijeme 45-godišnje vladavine nisu uspjeli sakriti i, premda su utjerali strah u kosti svjedocima i čitavom narodu, narod je to zapamtio.
'Zato smo se danas poklonili žrtvama i za njih se pomolili, podigli križ blizu mjesta mnogih zločina i stavili spomen-ploču s natpisom o tome što se dogodilo, a sada za žrtve slavimo svetu misu. Nama u prvom planu nisu zločinci nego žrtve. Za njih molimo i želimo da se ne zaborave nepravedno ubijeni. Jer oni su djeca Božja, bez obzira na kojoj su strani ratovali, tko ih je, milom ili silom, unovačio. Oni su žrtve', rekao je biskup.
'Nitko nema pravo gaziti druge ljude, koji su djeca Božja i imaju svoja neotuđiva prava. I pravo na dostojan grob spada u ta prava. Zato to nije nikakva rehabilitacija nijedne ideologije ni ikakvih vojski ili političkih skupina. To je jednostavno kršćansko poštivanje čovjeka, kad je već izostao ljudski pijetet', zaključio je biskup Košić. (HKR/IKA)

-Sjećajući se tih stradalnika, mučki pobijenih u šumi Brezovica, bilo je danas mučno slušati stihove borbene pjesme 'Po šumama i gorama naše zemlje ponosne idu čete partizana, slavu borbom pronose'….itd., jer, bez suđenja pobiti šest tisuća ljudi po završetku rata u toj istoj šumi nije nimalo vrijedno ni ponosa ni slave!

 

Damir Kalafatić

Share
0