Dok Francuska zbraja žrtve terorističkog napada u Parizu i dok se Europa i cijeli civilizirani svijet po tko zna koji put zgražaju nad zastrašujućim činom pomahnitalih terorista, više nego groteskno zvuči izjava premijera Milanovića, kako se ovaj zločin ne može dovesti u vezu sa izbjegličkom krizom.

Još grotesknije odzvanjaju njegove riječi kako „hrvatski građani mogu biti sigurni, a kako je strah normalna reakcija ljudi na krvoproliće u Parizu“. Da, osjećamo se jako sigurni, pogotovo od kad je na čelo kriznog stožera postavio svog sposobnog ministra Ostoju Rankoviča, zvanog „Rajko motorola“, koji se samo pred nepuna tri mjeseca zajedno sa svojim još „sposobnijim“ šefom sprdao s upozorenjima naše Predsjednice koja je s razlogom (a sad se vidi i zašto), upozoravala na potrebu kontrole naših državnih granica.

Ne samo da su se sprdali, već su je okrivili da širi paniku i histeriju, podvaljujući joj čak i podlu tezu, kako na izbjeglice treba ići i oružjem. No događaji u Parizu na žalost na najgrublji ih način demantira. Naime samo slijepci i nedobronamjerni stručnjaci ne vide poveznicu između zločina u Parizu i stotina tisuća dobro organiziranih vojno sposobnih hordi s istoka koji nahrupljuju preko polja i kukuruzišta gazeći zakone i suverenitet jedne suverene države i to pred očima onih koji bi morali osiguravati ono najelementarnije, a to je sigurnost njenih građana.

Dapače, ignorirali su upozorenja i na činjenicu da u nepreglednim kolonama korača i ne mali broj onih kojima je jedini cilj upravo poduzimanje terorističkih napada, poput ovog u Parizu. Uostalom, dobro se znalo da na područjima pod okupacijom ISIL-a ratuje nekoliko tisuća ekstremista regrutiranih u zemljama Europe i koji se nakon vojne obuke vračaju na svoje prljave zadatke u te iste zemlje. Zar nisu bile dovoljne i jasne i glasne poruke upućene od strane samih isilovaca i našoj državi kako će uskoro i sama postati dio velikog kalifata.

Da sve ovo ima veze s tzv. izbjegličkom krizom dokaz su argumenti koje nam je samo pred nekoliko dana dramatično uputio neovisni analitičar iz Slavonskog Broda, koji je gostujući u emisiji lokalne TV postaje zorno pokazao što sve kriju izbjegličke kolone koje su prošle i sigurnosne provjere na našim „granicama“. Čovjek je s malo truda i s nešto boljom kamerom zabilježio najsofistiranije uređaje koje ti snažni i „ugroženi“ emigranti nose sa sobom.

Kako ne vjerovati da dio vojnog arsenala kojim je poubijano stotine građana Francuske nije došao upravo tom rutom. Pa zar Njemačka policija nije uhitila građanina Crne Gore s ogromnom količinom naoružanja i eksploziva na putu za Francusku. Zar je moguće da gospodin Milanović izražavajući žaljenje Francuskom narodu ne osjeća ni trunke krivnje za događaje u Parizu kad lakonski izjavljuje, kako teroristički čin u Parizu nema veze sa izgjegličkom krizom.

Pa što im je više trebalo od onog što im je omogućeno: od ilegalnog ulaska, iskrene dobrodošlice od samog ministra, toplih prostorija i hrane pa do najmodernijih internet i drugih veza s cijelim svijetom iz prihvatnog centra u Slavonskom Brodu. S druge pak strane kakvog li licemjerja, naša sirotinja kopa po kontejnerima sa smećem, a braniteljima se u Savskoj 66 isključuje struja i voda. Da, uistinu velika briga za vlastiti narod!

Na kraju, ne zavaravajmo se, događaji u Francuskoj dovesti će do najozbiljnijih promišljanja i procjena koliko je i EU kao zajednica svojom politikom ne činjenja pridonijela ovoj krajnje ozbiljnoj situaciji. Bojim se da će pri tome i Republika Hrvatska kao najmlađa njena članica umjesto ulaska u Schengen, uz hot-spot izbjeglica, biti nagrađena i novom starom ulogom (koju je vjekovima uspješno provodila), a to je „zemlja predziđe kršćanstva“, ali sada u zajednici sa zemljama „Zapadnog Balkana“, čemu uostalom u potpunosti stremi i politika aktualne Vlade.

 

dr. sc. Mate Brstilo