Quo vadis, Europa? - Antisemitizam u „ljevičara“ - „konzervativci“ hodočaste Karlu Marxu
Polazeći od one Platonove da bi državom trebali upravljati mudraci (a ne madraci), njemački je filozof i pjesnik Friedrich Nietzsche potkraj 19. stoljeća napisao svoje najopsežnije i najznamenitije djelo – “Volja za moć” – u kojem je zatražio (i sprovodio) prevrjednovanje, odnosno preokretanje svih vrijednosti.
Jer, ako je nešto neminovno, a to je propast Zapada kojoj danas svjedočimo i koju danas živimo, onda tu neminovnost treba preduhitriti i tako umanjiti štetu. No, nitko ga nije poslušao, štoviše, prema uobraženoj “ljevičarskoj” špranci su ga proglasili nacistom (umro je 1900!) i tako imamo to što imamo.
Ne može se danas više govoriti o političkoj ljevici i desnici. Desnica se zalaže za slobodu govora, ravnopravnost (ne jednakost!) sviju ljudi, neradnu, odnosno dobro plaćenu nedjelju t.j. neradne dane, za reforme mirovinskih i zdravstvenih sustava… dok ljevica pod krinkom “liberalizma” pokušava uspostaviti totalitaran režim u kojemu svatko tko misli drukčije mora biti “korigiran”, odnosno marginaliziran; ostraciran. Sve je, dakle, naopako.
Primjere možemo navoditi kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. Vidimo da mediji i novinari, inače perjanice “lijevih” ideja, kao što su slobodoumlje, činjeničnost, dostupnost podataka, argumentiranost, poštivanje drugog i drukčijeg revno služe uspostavi globalnog jednoumlja. Vidimo da najveća društvena mreža “Facebook” blokira korisnike koji “odudaraju” od uvriježenog “ispravnog” mišljenja. Pobogu, stvari su otišle toliko daleko da je populizam (od latinskog “populus”, što znači narod, puk) poprimio pogrdno značenje u suvremenim političkim diskursima. Povijesna je okolnost dovela da većinu suvremenih političkih sustava nazivamo, prema starogrčkom, demokracijama (demos, puk + kratos, vladavina, vladati), a ne prema latinskom, iako većina europskih zemalja nosi naziv republika, t.j. res-publica (javna stvar). Istinabog, “populus” je poput tamjana – vrag od njega bježi!
I tako se događaju promjene kojih prosječan pučanin nije svjestan, čak ni u ovo informacijsko i informatičko doba, a nije ih svjestan jer elite zamračuju promjene te novinari i mediji uopće nisu u službi obrazovanja, nego obmanjivanja puka.
Bizarnom primjeru svjedočimo u Velikoj Britaniji, o čemu nas nitko od naših “progresivnih”, “naprednih” i “prosvijećenih” novinara nije izvijestio. Naime, Laburističku stranku, dakle, “lijevu” i “liberalnu” stranku trese ni manje ni više nego antisemitski (!) skandal.
U 2012. godini je britanski “umjetnik” (sve je danas umjetnost, dakle ništa nije umjetnost!) Kalen Ockerman napravio antisemitski mural na kojemu prikazuje skupinu „biznismena“, od kojih su većina Židovi, a prepoznajemo ih po prenaglašenim „židovskim“ karakteristikama lica, kako za četvrtastim stolom odlučuju o sudbini svijeta. Mural se uklonio na što se njegov autor osvrnuo argumentom o „zabrani slobode govora“. Vođa Laburističke stranke Jeremy Corbyn tu je sliku na Facebooku komentirao riječima: „U dobrom si društvu. Rockefeller je uništio mural Diega Rivere (meksičkog komunista, poznatijeg po njegovoj ženi Fridi Kahlo, komunističkoj slikarici, op. a.) jer na njoj bio Lenjin.“ Nakon što su neki članovi Laburističke stranke prigovorili, nazvani su „cionističkim kurvama“, „cionističkim izdajicama“ i t.d.
To je slika britanskih „ljevičara“, odnosno Laburista. S druge strane, šef Europske komisije, Jean-Claude Juncker, inače iz europskih „pučana“, odnosno konzervativaca, ide na obilježavanje 200-te obljetnice rođenja Karla Marxa, bradate spodobe iz Triera čije je „učenje“, odgovorno za smrt preko 200 000 000 ljudi, a broj raste iz dana u dan. Osim toga, taj mu put plaćaju, između ostalih naroda čije su države u EU, i Hrvati, a povodom te svečanosti Juncker će održati i govor. Možda je to i prikladno; naime, Marx je štipao za stražnjicu svoju sobaricu (koju je plaćao Engelsov otac, jer komunisti nisu znali ostvariti višak vrijednosti), a Juncker štipa Andreja Plenkovića…
Uglavnom, svjedočimo, između ostaloga, antisemitizmu u „ljevičara“, a vodeći europski „konzervativci“ odlaze hodočastiti na Marxov rođendan. Ako to nije preokretanje svih vrijednosti… Quo vadis, Europa?
L. C.