Osloncem na duhovne vrijednosti kardinala Stepinca te nabavom potrebne opreme, poticanjem razvoja vlastite vojne industrije na obrambenom polju i zastupanjem nacionalnih probitaka u vanjskoj politici, a u čemu bi zajedno trebali sudjelovati i vlast i oporba, Hrvatska bi sigurnije mogla dočekati tektonske promjene koje se ocrtavaju na europskom obzorju

Sve se uskomešalo! Dugotrajna vatra što je ključala ispod površine ledenoga brijega počela je zapljuskivati do danas uspavani, a još uvijek iznenađeni svijet.

Ponovni izbor Donalda Trumpa za američkoga predsjednika i početak provedbe njegove ranije najavljene politike po svemu sudeći urušava važeći svjetski poredak, u kojem se zapadni svijet još do jučer osjećao predvodnikom uljudbe.

Kraj je to ekstremno liberalnoga poretka za kojeg je su neki politički filozofi, nakon rušenja Berlinskoga zida, predviđali da će na početku kraja povijesti, a to je bilo odmah i sad, zaploviti u vječnost.

Nu vječnost, ma koliko se pojedinci pa čak i dijelovi ljudske populacije tomu opirali, pripada samo Bogu, što se i ovaj put pokazalo vrlo razvidnim.

Naravno, nitko ne zna kako će završiti Trumpova politika, nu razuman promatrač ne može poreći kako je ona samo u trajanju od mjesec dana potaknula široke ideološke prijepore, dovela u pitanje dojučerašnji svjetonazorni sustav i vjerovanja u liberalne dogme.

Sudeći po mnogim učincima tom su politikom poljuljane i dvostoljetne geopolitičke paradigme nastale u zapadnim, ponajprije u anglosaksonskim središtima moći, a žrtvom tih geopolitičkih previranja postala je Ukrajina, koja se po temeljnim međunarodnim pravilima već tri godine brani od ruske vojne agresije.

Drugom su žrtvom tih velikih potresa postali američko-europski odnošaji, a unutar zapadnoga uljudbeno-političkog kruga stradali su i europsko - izraelski odnosi jer su Bruxelles, a i neke europske vlade, uglavnom one lijevoga usmjerenja, stale na stranu arapske manjine u Izraelu, ponajprije u pojasu Gaze, kojom su upravljali militanti terorističke skupine Hesbollaha odgovorni za terorističke napadaje na Izrael.

Iz narušavanja američko-europskih i europsko-izraelskih odnosa, nije se nažalost uspjela izdvojit ni hrvatska politika jer je poduprla rad Međunarodnoga kaznenoga suda (ICC) nakon što je Trump uveo sankcije dužnosnicima toga suda zbog podizanja optužnice protiv izraelskoga premijera Benjamina Natanyahua, koji je krenuo u rat protiv Hesbollaha.

Zbog silnica koje će nestajati, kao i onih koje će nastajati, rađanje novoga poretka znatnim će dijelom pratiti određena nestabilnost na rubovima ili pak doticajima interesnih područja sila koje će tvoriti novi poredak.

Osim toga, jednom prepuštena sama sebi EU će se morat ustrojiti konsenzusom država članica, nametanjem većinske volje ali i nametanjem volje velikih europskih sila. Taj europski proces, premda autonoman, ne bi ostao bez utjecaja silnica koje stvaraju novi poredak. Zato se s pravom mogu očekivati i određene nestabilnosti na granicama između država članica EU.

Još prije toga moguća je nestabilnost između država Zapadnoga Balkana, a ponajprije Srbije i s njom graničnih država.

Razborita, mudra i odmjerena hrvatska politika trebala bi se oslanjati na zasade kardinala Alojzija Stepinca koje je nedavno na Stepinčevo u Krašiću istaknuo krčki biskup mons. Ivica Petanjak podsjetivši na glasovitu kardinalovu rečenicu: "Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda".

Stepinčevo je rodoljublje snažno proistjecalo iz njegove vjere pa će on i kad jednom bude proglašen svetim i dalje biti osporavan od svih onih koji ne podnose Hrvate jer je on neodvojiv od Hrvata i Hrvati od njega, poručio je krčki biskup.

Uz već spomenutu stepinčevsku svijest, hrvatska politika, bez obzira tko ju predstavljao i vodio, bilo da je riječ o Vladi ili oporbi treba ozbiljno poraditi na dva vanjskopolitička pitanja.

Ponajprije treba ozbiljno povesti računa o odnošajima sa Sjedinjenim Državama, a u to područje, bez obzira na prolazne administracije, spada i održavanje strateškoga partnerstva sa SAD-om.

Hrvatska politika, kad već posjećuje bliskoistočne destinacije, trebala bi poraditi i na tomu da europsko stajalište o pravu arapskoga stanovništva u Izraelu na samoupravu sadržava dodatak kako to mogu ostvariti samo "uz suglasnost Izraelske vlade".

Na unutarnjopolitičkom polju treba ubrzati uvođenje obvezatnoga služenja vojnog roka te krenuti u ozbiljno oživljavanje hrvatske vojne industrije i nabave potrebne opreme za obranu .

Između ostaloga, treba za potrebu obrane obnoviti vojno uzletište na Udbini te zamrznuti projekt s Izraelskom vladom - izgradnju tvornice strjeljiva u Ozlju.

U vlastitoj proizvodnji ili nabavi treba znatno proširiti projekt bespilotnih letjelica te žurno dovršiti projekt srednje i visoke protuzračne obrane.

Za mornaričke potrebe što prije valjolo bi naručiti ili kupiti suvremenu korvetu.

Tek nabavom potrebne opreme, poticanjem razvoja vlastite vojne industrije na obrambenom polju te zastupanjem nacionalnih probitaka u vanjskoj politici, u čemu bi zajedno trebali sudjelovati i vlast i oporba, Hrvatska bi sigurnije mogla dočekati tektonske promjene koje se ocrtavaju na europskom i svjetkom obzorju.

 

Mate Kovačević

Share
0