Iako je tragičan događaj na Mrkovom trgu ne određen način skrenuo pozornost s drugih političkih zbivanji u posljednih nekoliko dana, uhićenje skupine pripadnika srpske nacionalne manjine u Negoslavcima optuženih za ratne zločine počinjene u Vukovaru i dalje je tema od prvorazredne važnosti. Ona zadire u djelovanje Plenkovićeve Vlade u kojoj jedinu konstantu predstavlja sustavni pritisak vođe jednog manjeg dijela srpske nacionalne manjine Milorada Pupovca na njezino djelovanje u međunacionalnim odnosima.

Praktički tek nakon 29 godina odjednom se javilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske i pokrenulo postupak protiv nekoliko počinitelja monstruoznog zločina što su ga izvršili pripadnici JNA i srpske paravojne postrojbe na Ovčari. U Negoslavcima gdje je načelnik općine Dušan Jeckov suprug saborske zastupnice Dragane Jeckov (SDSS) uhićeno je osam pripadnika tadašnje paravojne postrojbe Teritorijalne obrane Negoslavci pod sumnjom da su na Ovčari sudjelovali u tzv. "špaliru smrti" formiranom za bjesomučno udaranje hrvatskih civila i branitelja. Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava odmah je ukazao na tajming te operacije, jer se uhićenjem te osmorice praktički skreče pozornost javnosti sa megaafere oko Janafa, a uz to približava se Dan sjećanja na žrtvu Vukovara. Čelnik velikosrpske dakle četničke pete kolone u Hrvatskoj Milorad Pupovac odmah je dojurio u Negoslavce, pa je sutradan nakon uhićenja pod njegovim pritiskom na premijera Andreja Plenkovića a onda i na DORH pušteno šest osumnjičenih lokalnih Srba, što je predstavljalo, ne prvi put, grubo miješanje zakonodavne i izvršne vlasti u sudbenu vlast.

Štoviše Milorad Pupovac je izrekao jednu kolosalnu optužbu da hrvatsko pravosuđe i politika "obilno i masovno zataškavaju zločine učinjene prema Srbima". Čak je i zaprijetio da "o tome više ne ćemo šutjeti, pa makar to poremetilo najbolje tokove koje smo poduzeli posljednjih godina o pomirenju između Hrvata i Srba na najbolnijim mjestima". Nije problem što Milorad Pupovac kao kućni prijatelj Andreja Plenkovića nastavlja bezočnim lažima, jer puno manje žrtava hrvatskih Srba stavlja ispred mnogostrukog većeg broja hrvatskih žrtava koje su pale u velikosrpskoj agresiji na čelu s fašističkom JNA i srpskih paravojnih postrojbi, nego u tome što na tu njegovu izjavu nitko od Vlade, a ponajmanje sam premijer, nije reagirao Sam događaj u Negoslavcima na određeni je način doduše samo u načelu rehabilitirao policijskog istražitelja Nikolu Kajkića koji se bavio zločinom na Ovčeri koji je do 2016. godine bio za organe gonjenja tabu tema. Zbog toga što se uopće usudio istraživati monstruozan zločin JNA i velikosrpskih paravojnih postrojbi na Ovčari Nikola Kajkić je suspendiran, a nedavno su ga prilikom prelaska granice zajedno sa braniteljicom Zoricom Gregurić nekoliko sati čak maltretirali pripadnici srbijanske obavještajne službe. BIA. U višegodišnjoj istrazi, djelomično na svoju ruku, jer je u hrvatskim pravosudnim organima važila prešutna zabrana istraživanja zločina na Ovčari (?!) Nikola Kajkić je došao do podataka o 30 do 40 osoba koji su sudjelovali u tom monstruoznom zločinu. Ne radi se samo o onima koji su sudjelovali u "špaliru smrti" nego i o onima koji su bili egzekutori. Taj dokazni materijal bio je ponuđen glavnim državnim odvjetnicima Mladenu Bajiću i Draženu Jeleniću, ali su ga oni to odbili.

Tu politiku zataškavanja odgovornosti za zločin na Ovčari nastavio je i premijer Andrej Plenković koji je prije dvije godine pošto poto pokušavao nagovoriti gradonačelnika Vukovara Ivana Penavu da odustane o najavljenog prosvjeda zbog takve politike hrvatske vlasti. Indikativnu izjavu o toj politici izrekla je majka pokojnog francuskog branitelja Jean Michela Nicoliera, likvidiranog kao HOS-ovca na Ovčeri, Lyliane Fournier. Ona je bila zapanjena da je Hrvatska prestala tražiti preostalih 64 tijela ubijenih, među kojima je bio i njezin sin. U Ministarstvu branitelja u to doba ministar je bio Predrag Matić koji je sada SDP-ov europarlamentarac, su joj rekli da je to "zbog boljih odnosa sa Srbijom" (?!). Ima još dva važna detalja koje je predočila majka pokojnog Nicoliera. Kad je u potrazi za svojim sinom kad još nije znala da je nastradao na Ovčari pomoć zatražila od francuskog veleposlanika u Beogradu rekavši mu da se boji da je on ubijen, on joj odgovorio da čita previše krimića, a kad se s istom molbom obratila francuskom veleposlaniku u Zagrebu, rekli su joj da ne brine jer se Srbi ne će usuditi pucati u Francuza, a ja sam odgovorila da se boji kako će baš zbog toga pucati. Usput rečeno takva službena Francuska želi nam prodati svoje borbene zrakoplove, što uz ovo, vodeći računa o cjelokupnoj politici Pariza prema Hrvatskoj, politički ne bi bilo oportuno. Michelova majka je u daljnjoj istrazi čak otkrila identitet ubojice njezinog sina. To je Spasoje Petković zvani Štuka koji živi u Srbiji, kojega hrvatsko pravosuđe nije ni pokušalo procesuirati.

  

Da se Hrvatska odrekla progona zločinaca s Ovčare nije novost, jer to datira još od Račanove Vlade a sve sljedeće vladajuće garniture nastavile su tu politiku. Sam Andrej Plenković kao izvršitelj eurounijske politike stvaranja tzv. Zapadnog Balkana bio je spreman u najavljenom, ali zbog pandemije otkazanom, susretu s Aleksandrom Vučićem u Beogradu odustati od glavnog uvjeta poboljšanja odnosa sa Srbijom, rješavanja sudbine nestalih, od čega čak nije odustajala ni Vesna Pusić. Ne treba ni spominjati da Andrej Plenković u pogledu politike prema srpskoj nacionalnoj manjini pleše onako kako mu Milorad Pupovac svira, što je dokazao i postupkom puštanja šestorice osumnjičenih iz Negoslavaca. Međutim u pravosudnom pogledu krajnje nakaradni odnos hrvatskih vlasti prema progonu četničkih zločinaca iz velikosrpske agresije koju Andrej Plenković uopće ni slučajno ne želi spomenuti, jer su to za njega bili "neki sukobi" na ovom području, temelji se na jednom dokumentu iz doba Sanaderove Vlade.

U Zagrebu je 13. listopada 2006. godine potpisan sporazum između Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske s ciljem da se "unaprijedi suradnja na području krivičnog progona počinitelja krivičnih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, posebno onih koji imaju državljanstvo ili žive na podrućju Republike Hrvatske, odnosno imaju državljanstvo ili žive na području Republike Srbije". Time je praktički jurisdikcija za zločine na području države Hrvatske prepusštena državi Srbiji koja je bila ne samo evidentno nego i pravno, po presudi Međunarodnog suda pravde u Haagu, agresor na Hrvatsku. Po tome sporazumu koji nije ratificiran u Saboru, što je trebao biti, srbijansko Tužilaštvo progonilo je hrvatske branitelje Purdu i Marića i čak je podignulo optužnicu protiv bivšeg ministra obrane Damira Krstičevića. Hrvatsko Državno odvjetništvo nije podiglo optužnice protiv generala JNA koji su dirigirali velikosprskom agresijom na Hrvatsku, pa za mnogobrojne zločine počinjene u Hrvatskoj, u kojima je između ostalog ubijeno 402 djece nitko nije odgovarao.

Štoviše vođa četnićke pete kolone Milorad Pupovac prijeti "da više ne će šutjeti" o zločinima nad pripadnicima onog manjeg dijela srpske nacionalne manjine koju on predstavlja. Kako pak izgleda jurisdikcija koju je za zločine četnika na Ovčari dobilo srbijansko Tužilaštvo za ratne zločina najbolje ilustrira sljedeći podatak. Pred tim specijalnim sudom za zločine počinjene na Ovčari dosad je optuženo samo 13 osoba, a u drugostupanjskom postupku osuđno je osam a petoro je oslobođeno. Među oslobođenima su optuženici koji su u prehodnom postupku dobili kaznu od 20 godina:robije, po srbijanskom zakonu najvišu kazna za takve zločine. Ni jedan zločinac s Ovčare nije dosad osuđen u Hrvatskoj, iako takvi slobodno šeću Vukovarom i žive u istočnoj Slavoniji ili kao što je ubojica Jean Michel Nicoliera u Srbiji.

Tragedija je prije svega u tome što je za vrijeme Sanaderove Vlade potpisan takav sporazum kojim je omogućena pravosudna inverzija nezabilježena u europskoj poratnoj povijesti. Da se hrvatska politika u ovom primjeru ponaša mazohistički, kad su u pitanju odnosi s još uvijek opasnim velikosrpskim istočnim susjedom jasno je iz činjenice da ni jednoj Vladi od 2006. godine nije ni slučajno palo na pamet da taj sporazum u roku od tri mjeseca otkaže, kako je to precizirano u njegovoj 25. točki. S premijerom Andrejom Plenkovićem koji je uspio promijeniti HDZ u srboposlušničku stranku, a radi i na tome da se tako promijeni i Hrvatska, što znači odustajanje od progona ratnih zločinaca iz Domovinskog rata, teško je očekivati da će on opozvati taj sporazum. To međutim mora biti jedan od upornih zahtjeva domoljubne oporbe u Hrvatskome saboru da postavi to pitanje na dnevni red na taj način dodatno raskrinkavajući Pleković-Pupovčevu hrvatsko-srpsku vladajuću koaliciju.

Vjekoslav Krsnik