Ni 26 godina od početka srbijanske agresije na Republiku Hrvatsku, još nije riješena ni „enigma“ Ovčare pokraj Vukovara, a kamoli stradanje Škabrnje i drugih gradova i mjesta diljem Lijepe naše.

U tv emisiji Bujica (ponedjeljak, 5. veljače 2018.) čuli smo da se čak i prekida istraživanje ratnih zločina vezanih uz Ovčaru (za stradanje Vukovara nisu ni počela!) te da oni koji su počinili ta strašna zlodjela još uvijek slobodno šeću i smiju nam se u – lice.

Svake godine, 18. studenoga, na obljetnicu stradanja Škabrnje, i tamo dođu visoki politički dužnosnici. Lani je među ostalim doputovao i Milijan Brkić, potpredsjednik Hrvatskog sabora te se osvrnuo i na to što danas za stradanje u ovom mjestu još nitko nije odgovarao. Rekao je:

-„Nažalost, to je jedna od tužnih stranica našeg pravosuđa. Ja se nadam da će organi progona i istrage ustrajati na tome da nikada nećemo prestati s utvrđivanjem toga tko su ti monstruozni počinitelji u Škabrnji, ali i u svim drugim mjestima gdje su počinjeni ratni zločini nad hrvatskim braniteljima i civilima. I dok je svijeta i vijeka zbog poruke i mladima da se nikada više ne ponovi, moramo ustrajati na tome i kazniti sve počinitelje“ – poručio je Brkić.

Međutim, vrijeme prolazi, Sava i Drava i dalje nose vodu, a po tom pitanju ništa se ne događa. Što rade organi progona i istrage, kako kaže potpredsjednik Sabora? Tko je za zločine u Škabrnji, kao hrvatski branitelj Tomislav Merćep ili već zaboravljeni Veljko Marić, dobio sedam, odnosno 12 godina zatvora? Hrvatski branitelj Vladimir Milanković po zapovjednoj odgovornosti dobio je deset godina, a koliko hrvatski branitelji iz Lore? Kako su godinama sudili Mihajla Hrstova, koji se branio od četnika? Itd. i tako redom. Zbog čega su hrvatski branitelji u zatvorima, a ratni zločinci Vukovara, Škabrnje, Saborskog, Voćina, Karlovca, Gospića, Zadra, Šibenika, Dubrovnika, Knina, Županje, Vinkovaca, Osijeka i brojnih drugih stradalih gradova i mjesta na slobodi? Dokle ćemo uz ostalo slušati prigodom raznih obljetnica iz Domovinskoga rata da za zločine agresora nitko nije odgovarao?

Brkić s pravom ističe da je to „jedna od tužnih stranica našeg pravosuđa“. I jeste. Ali, dosta je „kukanja“ o tome, treba reći javno i otvoreno: tko su te „tužne stranice“, odnosno tko su oni koji su trebali, a nisu (i zašto nisu) procesuirali srbijanske i ine ratne zločince?

Ratni zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić, koji neprestano svjedoči o pokolju i strahotama u ovom malom selu nadomak Zadra, mišljenja je da hrvatsko pravosuđe nikada nikome neće presuditi za zločine i da će prije svi još živi mještani Škabrnje umrijeti, a da neće dočekati ni jednu presudu.

A u Škabrnji nema ni jedne obitelji u kojoj netko od najmilijih nije stradao. Srbi i zločinačka JNA 17. i 18. studenoga 1991., kad su pobjedonosno ušli u ovo mjesto, uništili su sve kuće, gospodarske objekte, crkvu. Žene, djeca i starci ubijeni su dok su izlazili iz skloništa. Prvi dan srpske okupacije ubijena su 43 škabrnjska civila i 15 branitelja. Pokolj i progoni nastavljeni su idućih dana, tako da se broj ubijenih nevinih Hrvata popeo i do brojke 86, što je iznimno mnogo za tako malo mjesto. Pa, ako je, kako nas uče, zločin zločin, što se čeka?

Zna li možebitno nešto o tome i Aleksandar Vučić, predsjednik Republike Srbije, koji dolazi u službeni posjet Hrvatskoj?

Ako ne zna, a „ne zna“, o tome bi mu mogao nešto više reći Milorad Pupovac, čija su dva brata navodno također ratovali u Škabrnji, odnosno na onom području, samo na četničkoj strani!

Zanimljivo je i to da Pupovac gotovo svaki dan (sic!) gostuje u nekoj tv emisiji ili daje izjave nekim drugim medijima, a da ga ni jedan, ali baš ni jedan novinar ne pita (svaka čast o eventualnim iznimkama): što zna o srbijanskim ratnim zločinima, već mu dopuštaju da nam prodaje maglu?

 

Mladen Pavković