Obijeni sef u sjedištu zagrebačke kriminalističe policije u Heinzlovoj ostaje nerazmrsivo klupko i odveć velik zalogaj za pametnije glave od ovih podoficirskih i onih pridruženih pameti političkih podobnika uhljebljenih u MUP u posljenjem mandatu srpsko-jugoslavenske vlade Zorana Milanovića.

Ako se događaj (jer se ne zna što se uistinu dogodilo) želi razmrsiti, to neće to ići bez vanjskih suradnika u forenzici i poligrafiji, bez kvalificiranih osoba koje nikoga osobno ne poznaju u cijelom MUP-u, baš nikoga od drvenjaka na ulazu do ministra. Naravno ne mislim na bratsku pomoć iz tzv. regijona, nego iz zemalja članica NATO-a. Sama provala u načelnikov ured i pljačka može biti samo dimna bomba za puno ozbiljniju i opaku nezakonitu radnju. Toliko je mogućih korisnika (i nalogodavca) s jedne strane i operativaca/provalnika s druge, da je broj kombinacija prevelik i meandrira u svim pravcima. Samo je jedan ispravan.

Na koncu će se u skučenom samoupravljačkom umu, onoj hrvatskoj javnosti koja se napaja informacijama iz „Jutarnjeg lista“, „Večernjaka“ i „Novog lista“ i glasa za mesiće, josipoviće, račane i milanoviće, servirati urota o kojoj oni, naravno, kao upućene osobe znaju baš sve. I svi će biti sretni i zadovoljni: trenutno „preživjeli“ u MUP-u i oni koji su dobili pedalu. Važno im je da ih nisu pronašli u starim grijesima koji nemaju nikakve veze s provalom u Heinzlovoj, ali imaju sa zamračenim razdobljima i (ne)djelima njihove profesionalne karijere.

Tko je korisnik je prvo (i najteže) pitanje i lista je nesagledivo podugačka kao i mogući pravci istrage. Je li uopće bilo što od novaca i zlata u kasi, jer sjetimo se kako je Nothigamski šerif izmislio razbojnika Robin Hooda da bi svoj manjak opravdao pred engleskim kraljem Ivanom Bez Zemlje. Ili se možda MUP previše zamjerio peruanskom(?) narkokartelu, te je tajnovitom i nejasnom istragom pokušao nešto ušićariti, pa su momci iz prekomorja došli s pravom ekipom malo razmrdati provincijske diletante i poslati im snažnu poruku. Ili su lukavi krimanilasti zaduženi za narkotike nešto nečasno zatajili DEA-i i pokušali mudrovati, prikriti i opet ušićariti nešto za svoju korist? Uvijek je u pitanju pinka, na svim razinama i bez stida, a narkokarteli i DEA nisu nimalo šaljive udruge građana zabrinute za kurje oči među narko populacijom?

Je li u kasi bilo nešto važnije od zlata i novaca? Zapečaćene i one otvorene kuverte s listama suradnika i doušnika, na primjer? I to je vjerojatno odnešeno. Fajle operativnih obrada u tijeku, dosjei još otvorenih slučajeva. Ako je tome tako onda je Kriminalistički odjel slijep i gluh za sljedećih desetak godina i kompromitirano je na stotine ljudi. Tu se poznaje potpis Ranka Motorole i njegovog šefa Zorana Milanovića; nije li na sličan način kompromitiran Mirko Rašković? U krim-miljeu to su najdragocijeniji podaci: drukeri i nihove veze, način zavođenja, obrada, kodna imena, adrese, jataci, operativna saznanja, vertikalna subordinacija organiziranog kriminala... Navodno ukradeni euri i zlato prava su sitnica u usporedbi sa zapečaćenim kuvertama i pohranjenim fajlama pod pečatom „Državna tajna“.

Oružje kao dokazni materijal je bitan, jer ako nema oružja možda cijeli slučaj pada u vodu? U kasi se redovito nalazi oružje kao materijalni dokaz za teško kazneno djelo; završnica takvih suđenja za okrivljenog završavaju dugotrajnom robijom. Ali o kojem je konkretno slučaju riječ i kome je toliko stalo da nestane takav dokaz? Onome kome dugogodišnja robija visi nad glavom, a ima dovoljno novaca za najam prave provalničke ekipe. Cijena: prava sitnica, jer i to ima svoju cijenu – možda je upravo plaćeno nađenim novcem i zlatom u kasi?

Ne treba zaboraviti ni smjenjene šefove policijskih snaga, poput negdašnjeg šefa PNUSKOK-a i njegovih pajdaša, njihov osvetnički trzaj i dobar uvid u postojeću sigurnosnu organizaciju, i to ne samo za policijsku zgradu u Heinzlovoj. Možemo li potpuno odbaciti hipotezu da je provalu organizirao Ranko Motorola i iz kase odnio materijal koji bi ga mogao teško kompromitirati kad počene istraga o njegovim metodama partijske milicije? Možda je u kasi rješenje slučaja poljudske svastike i Tomićeva krštenja fekalijama?

Je li to ipak Tomislavu Karamarku netko vratio dug i provalio u Heinzlovu kako bi kompromitirao i Ranka Motorolu i podoficirskog šegrta zaraženog milicionarskim virusom, Vlaha Orepčića, koji se odveć slizao sa zatečenim stanjem i prihvatio zatečeno stanje u MUP-u? Njemu je odgovarao partijski MUP, samo je logo SDPartije pokušao promijeniti u logo MOST-a. To bi za komunističke antifašiste i njihove medije bilo najprihvatljivije rješenje, još kad se pojača s fašističko-masonsko-iluminatskom urotom... prava stvar za njihove ishlapljele umove.

Za početak ne bi bilo loše kad bi Vlaho Orepić obrijao svoje šeretske podoficirske brkove, to bi bila dobra poruka da misli ozbiljno i da se konačno otuširao i sa sebe skinuo oznojene podoficirske gaće u teretani. Dobro smo prošli, umjesto odnešenog, moglo se u kasi naći nešto eksplozivno – toliko o podizanju razine nacionalne sigurnosti što ga je svečano obznanio ministar Vlaho Orepčić.

 

Mila Marušić