Šator ima svoju prapovijesnu biblijsku poruku! Božja je prisutnost vezana uz Abrahama i Mojsija, uz Šator sastanka (Izl 33, 7-12) i što se slobodno može poistovijetit sa Hramom sastanka.

Vrijedno je razmotriti Salomonovu molitvu izrečenu pri posvećenju Hrama: ''Neka tvoje oči obdan i obnoć budu otvorene nad ovim Domom (šatorom), nad ovim mjestom za koje reče: 'Tu će biti moje Ime.' Evanđelist Ivan je ustvrdio: "Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama" (Iv 1, 14). Izraz "nastanila se", uočili su bibličari, doslovno znači "ušatorila se", što upućuje na Šator sastanka - mjesto gdje je Mojsije "razgovarao s Bogom licem u lice, kao što čovjek govori s prijateljem" (Izl 33, 11).

I doista, možemo li uopće radikalnije zaoštriti ovo pitanje ako doslovno usporedimo šator u „Savskoj 66“ sa prapovijesnom biblijskom porukom. Možemo, jer u povijesnom vrtlogu cikličnih zbivanja čuda se ponavljaju u drugačijim pojavnim oblicima. Šator u „Savskoj 66“ je domovinski šator sastanka, šator molitve, šator smrti i uskrsnuća, to je šator krika za istinom, pravdom, to je šator borbe za Domovinu, borbe koja nikada ne će prestati, jer Domovina uvijek može biti i bolja i ljepša. To je šator krunice, misnih slavlja, šator poezije za besmrtne herojske duše, šator ratnika domovinskih i božjih, koji će biti upisani u „bibliju“ hrvatske neovisnosti.

Šator u „Savskoj 66“ nikoga nije ostavio ravnodušnim! Putnici dobronamjernici su doživjeli i dotakli rane za Hrvatsku poput nevjernog Tome, u očima heroja gledali su smrt koju je pobijedio život, doživjeli su dubinu boli i svu silinu nepravde prema pravednicima, vidjeli su zgradu nepravde koja se sramotno uzdiže iznad šatora istine.

Putnici nedobronamjernici, hodočastili su šator zbog svojih sebičnih razloga, zbog populističke i egoistične političke koristi, neki su sebično promovirali svoja djela, a Jude su dolazile i prodavale se za „judine škude“. Nisu znali da će njihov dolazak na sveto tlo i u njima ostaviti trajne emocionalne posljedice. Izašli su van s još većom mržnjom, još odlučniji da šator spale, unište i zauvijek ga izbrišu iz svoje memorije kao moralnu vertikalu, jer za nemoralne moral je smrt, a ne život, za nemoralne moral smrdi, za mrzitelje ljubav je ništavilo. U tom mrziteljskom ništavilu, nošeni častohlepljem vlastodržja misleći da su Bogovi, posizali su za najbrutalnijim metodama kako bi ubili istinu, ljubav i molitvu. Ratom slomljeni ljudi nisu se dali slomiti, vjera im je vidala rane, a ljubav prema domovini nosila ih je na krilima anđela.

Na krilima anđela Nevenke Topalušić, koju su mrzitelji ubili bez trunka milosti, kojoj se nikada nisu poklonili i ne će se pokloniti, na tim krilima nošena je cijela Domovina prema pobjedi u novom Domovinskom ratu, prema pobjedi u novoj Oluji, prema svjetlu i istini. „Šator ni na nebu ni na zemlji“ ostati će trajno u našim srcima s jednom jedinom porukom. Bio šator na nebu ili na zemlji, rat za Hrvatsku nije još gotov dok god ne osvjetlimo sve povijesne istine o diktaturi smrti nasuprot filozofiji života.

NE VENI NEVENKA

Munja je rastrgla, napola grobove.

Spalila grimize vjekovne izdaje!

U potresu duša otvorila bezdane,

U kriku Raspela što istinu uskrse!

Živi i mrtvi, svjedoci bespuća,

K´o stijene sad stoje, heroji pred nama!

I krv i život i svu radost neba,

Dali su narodu svom, sve što nam treba!

Ne veni Nevenka, na krilima anđela!

S pjesmom u kosi što lahor je nosi.

Ne veni Nevenka, na rukama ratnika,

U Šatoru susreta, nebeskih dvorova!

Neka mir Božića uđe u Šator i u duše svih dobrih ljudi!

 

Kazimir Mikašek-Kazo

Share
0