Savezništvom Domoljubne koalicije i MOST-a na ovim izborima za Hrvatski sabor, kao i izborom Tihomira Oreškovića za mandatara nove hrvatske Vlade, Hrvatska se u posljednji trenutak čupa iz „bratskog“ balkanskog zagrljaja i vraća tamo gdje povijesno i formacijski pripada: u Europu judeokršćanske civilizacije.

S novom Vladom tek sada postaje pravim članom EU. Sa Milanovićevom SDPartijskom Vladom ona je samo fingirala članstvom u EU, varala svoje EU partnere i cijelo se vrijeme pribižavala „regionalnim integracijama“, nikad iz Jugoslavije nije ni izašla.

Hrvatska sada ima mandatara koji govori boljim engleskim jezikom nego Zoran Milanović; a hrvatski bolje čak i od neprežaljenog samoupravljača Tita. Tihomir Orešković nema dodira ni s bivšom Jugoslavijom niti s Beogradom, to su njegove političke kvalifikacije, i to je osoba koja (kao i Mojsije Izrael) može konačno izvesti Hrvatsku iz srpskog ropstva i zagrljaja. Njegov CV jednoznačno govori o izuzetno sposobnoj osobi koja se dokazala u žestokoj konkurenciji ne samo svjetskog biznisa, uz veliki svjetski biznis uvijek ide i svjetska politika, nego o osobi koja je do sada upravljala na globalnoj razini velikim gospodarskim sustavima. To nije nikad samo posao, to su globalno strateški poslovi u kojima je svjetska politika i te kako nazočna. Tihomir Orešković je izuzetno uspješan Hrvat iz dijaspore koji otvara Hrvatsku prema najuspješnijim Hrvatskim poduzetnicima u iseljeništvu, prema milijunskom hrvatskom iseljeništvu. Možda je u ovom teškom gospodarskom trenutku ipak najvažnije da novi mandatar ima dobar pristup svjetskim investicijama i poznaje svjetske tokove kapitala.

Politički kredibilitet Tihomiru Oreškoviću daje mu domoljublje i čestitost, uspješna karijera i hrabrost da napusti moćan i dobro plaćeni posao, njegov odlazak u borbu za bolju i uspješniju domovinu Hrvatsku. Sve je to više nego dovoljno.

Za očekivati je da će Zoran Milanović i bulumenta oko njega pokušati opstruirati izglasavanje povjerenja novome mandataru; uključit će podzemno i nedzemno policijsko-obavještajno podzemlje, a sve kako bi spriječio da Tihomira Oreškovića potvrdi novi saziv Sabora, jer Milanović sebe ne vidi u oporbi. YUTA i „ugroženo“ srpstvo također će učiniti sve da u ponedjeljak spriječe zaokrat prema hrvatskom domoljublju.

Ovakva situacija priziva sjećanje na Punišu Račića pa je potreban dodatni oprez. Partijska nomenklatura sebe ne vidi izvan srpsko-regionalnih integracija, kako god se one zvale. Svi će oni i poslije ponedjeljka biti obični saboteri i peta kolona, nikakva oporba. Sljedeće četiri godine u Saboru će se čuti samo škrgut partijske nomenklature, ono isto što su članovi mosta danima slušali kad god su se sastajali s Partijom. Ali bez Zorana Milanovića, on će biti prvi partijski obrok.

 

L. C.

Share
0