Telefoni su užareni, društvene mreže su eksplodirale, a domoljubni zanos zakucao je na svaka vrata istinskog domoljuba.

Predsjednik Tomislav Karamarko, danas je povukao svoj najsnažniji potez u političkoj karijeri jasno se distancirajući od „crvenog vilajeta“, od mentalnih komunista, foteljaša, uništavatelja Hrvatske, regionalista, titoista, petokolonaša, od ljudi koji nikada nisu željeli ni Tuđmanovu ni bilo kakvu samostojnu Hrvatsku.

Ovim jasnim političko-svjetonazorskim stavom, kojim nije dozvolio biti kupljen za „judine škude“, ujedinio je cijelu demokršćansku zajednicu Hrvatske i dokazao da nikada nije imao figu u džepu. Karamarko nije kupljen, ali nije ni kupovao, što je potpuno razvidno nakon ovog stava.

Ovo su sada čiste pozicije, ovo je alarmantan poziv svim domoljubnim snagama Hrvatske, svim braniteljima, udrugama koje hrvatski dišu, da se konačno okupe u jednu veliku demokršćansku koaliciju svenacionalnog zajedništva, jer više je nego očito da tripartitno zajedništvo nije moguće.

Nije moguće graditi budućnost Hrvatske na lažima, na nerješenim pitanjima komunističke krvave prošlosti, na nerješenim pitanjima o pljački Hrvatske, na nerješenim pitanjima o medijskoj i represivnoj diktaturi kojoj smo svjedoci svaki dan. Nije moguće graditi hrvatsku budućnost na multicipliranim lažima , na lažnim temeljima Hrvatske koji se danas nalaze već duboko na dnu provalije.

Hrvatski narod, nažalost , vrlo brzo, drastično će to osjetiti na svojoj koži, a osobito u svom džepu, ako ova nenarodna vlast nastavi „upravljati“ Hrvatskom uz pomoć MOSTA koji je unutar sebe duboko podijeljen, uz pomoć MOSTA koji je već u samom startu nove hrvatske političke paradigme vladarima Hrvatske i centrima moći dužan kao Grčka!

MOST je miniran, ali ostao je sam pred svojom savješću, više se ne može vaditi na treću stranu, mora jasno definirati svoje polazište „ili svi zajedno, ili novi izbori“. Njihova totalno poljuljana vjerodostojnost na još jednom je ispitu. Tek ako sklope koaliciju sa mentalnim komunistima, srbofilima i petokolonašima vidjet će kako to izgleda kad su ti svezane ruke najobičnijim ucjenama, vidjet će svu bijedu i nemogućnost vladanja u situaciji kad je netko nadmoćan i dominantan bez bilo kakve prave legitimacije. Naravno, nestat će s političke scene kako su nestali i mnogi drugi „treći“ i „četvrti putevi“, a hrvatski narod bit će još jednom pevaren, još jednom taoc jednog političkog trgovačkog eksperimenta.

Svi oni koji su s nepovjerenjem licitirali s Karamarkovim poštenjem, njegovom sumljivom prošlošću, njegovim „udbaškim“ pedigreom, njegovom foteljaškom potkupljivošću, navodnim tajnim planom o koaliciji s komunistima, planom o izdaji Hrvatske, danas su vidjeli čovjeka od riječi, čovjeka sa čvrstim demokršćanskim stavom, čovjeka koji živi po načelu: „Bolje časno umrijeti, nego nečasno živjeti!“

Danas sam „ponosan što sam Hrvat“, pred nama su nove zadaće i svi koji vole Hrvatsku i istinski promišljaju njenu ljepšu budućnost neka se upitaju jesu li dovoljno već danas učinili za Domovinu i hoće li sutra dovoljno učiniti za Hrvatsku. Dan je kratak, i brzo će noć, „duga mračna noć“ u kojoj za domoljube nema sna.

Možda Božić ipak bude milostiv prema hrvatskom narodu, možda ćemo ipak gledati „bijeli dim“ s Pantovčaka umjesto onoga koji je „zacrvenio Hrvatsku?“ Nada umire posljednja.

 

Kazimir Mikašek-Kazo