Jedan sam od onih koji bijahu protiv ulaska Hrvatske u Europsku uniju, iz čistog pravaškog razloga: smatram da se ništa pod milim Bogom ne može postaviti iznad vrhovništva naroda u svojoj zemlji.

Svim sam svojim prijateljima govorio da, ukoliko Hrvatska postane članicom Unije, EU će se zbog toga raspasti jer sve državne zajednice u kojima je Hrvatska kroz povijest bila: Habsburša monarhija, kasnije Austro-Ugarska, prva, druga i treća Jugoslavija – sve su Hrvati razorili iznutra. Kad nam se ispunio tisućljetni san, dobismo državu i opet se podvrgnusmo tuđincima, doduše ne tako izravno i drastično kao u povijesti, ali na neki način ipak jesmo podvrgnuti, a možda je tako i bolje – jer od Tuđmanove smrti sami sebe uništavamo i razaramo predvođeni drugovima Mesićem, Josipovićem, Milanovićem i Pusić.

No, bit će ovo veliki hrvatski povijesni neuspjeh – ne će Hrvati biti odgovorni za raspad Europske unije, već će to učiniti bezlični, nesposobni i bezsvojstveni europski birokrati, sinovi i kćeri bankara, uspješnih poduzetnika i moćnih lobija koji, poput MOST-a, ne znaju i nerazumiju što se događa niti su to u mogućnosti razumijeti.

Odbor za kulturu Europskog parlamenta usvojio je 7. prosinca 2015. izvješće o ulozi međukulturalnog dijaloga, kulturne raznolikosti i obrazovanja u promociji temeljnih vrijednosti EU-a, a izvjestiteljica je bila Julie Ward koja između ostalog izjavljuje: „Teroristički napadi nisu posljedica multikulturalizma, već isključenosti. Ja u Parlamentu zastupam sjeverozapad Engleske, uključujući Manchester, grad s iznimnom kohezijom gdje ljudi svih etniciteta zajedno rade na cijelom nizu pitanja. Vidimo kako ljudi različitih podrijetla zajedno grade jedan od najuspješnijih i najdinamičnijih gradova na svijetu.“

Dakle, radi se o beznačajnom odboru, jednom u nizu od odbora gdje se uhljebljuju dobri Europljani s bezveznim ljudima koji, kad bi ih se pitalo, ne bi znali reći kako su u te odbore dospjeli. Inače, gospođa Ward je članica britanskih laburista, dakle lijevo orijentiran političar.

Tvrdi ona da je terorizam „posljedica isključenosti“. Tko je koga isključio? Je li 4 milijuna Hrvata ili 66 milijuna Francuza „isključilo“ Sirijce, Afganistance, Palestince, Egipćane, Jemence ili ostalu muslimansku živalj? Ako se za indikator uzme jedna mala Hrvatska, koja demokraciju ima tek 25 godina, u kojoj srpska manjina, dakle manjina naroda koji je devedesetih pjevao: „Šalji Slobo salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate“, ta manjina ima tri stalna saborska zastupnika, a sveukupno manjine u saboru imaju osam zastupnika na nešto preko 300 tisuća manjinaca, dok primjerice, dijaspora ima 3 zastupnika na 2 milijuna Hrvata u inozemstvu – kakvo li je tek stanje s manjinama u „razvijenoj“ i „naprednoj“ Europi? U posljednje vrijeme se čuje kako policija europskih zemalja ne ulazi (zbog straha) u muslimanske četvrti velikih gradova, pale se izbjeglički kampovi i prihvatilišta (od strane izbjeglica), napadaju se (fizički) europski nemuslimanski državljani, a o terorizmu se ne treba posebno govoriti. Dakle, tko je koga isključio? Kako Europljani, njih 742 milijuna, isključuju ljude s Bliskog istoka, sjevera Afrike i okolice Turske? Na koji način?

Naći će se polupismene budale koje će okriviti globalizaciju koja je nametnula zapadnjački način života muslimanima diljem svijeta? No takve onda treba podsjetiti na ne baš tako davnog Homeinia. Tjera li tko uopće muslimane da konzumiraju zapadne proizvode? Jesu li oni primorani gledati američke filmove, kupovati mobitele, računala, automobile? Tko muslimansko stanovništvo na to tjera? Ukoliko postoje neke vjerske preprjeke, kao što Židovi ne konzumiraju svinjetinu ili hindusi kojima je krava sveta životinja, ili barem ne bi trebali, zašto bi se netko izrugivao ukoliko netko ne prihvaća novu tehnologiju i zapadnjački način života? Neka gospođa Ward objasni tko je isključen, kako i tko ga je isključio?

Ona spominje i Manchester; dakle grad poznat po – navijačkim neredima. Je li se ikad zapitala, koji je povod tim agresivnim nogometnim navijačima za takvo ponašanje? Jer, sigurno nije zadovoljstvo i „zajedništvo svih etniciteta koji zajedno surađuju na cijelom nizu pitanja“. Svako nasilje, svaki delikt ima duboki društevni uzrok, pogotovo ako se radi o velikom broju ljudi.

Između ostalog, ona kaže: „U školama u Manchesteru djeca slave islamske blagdane, ali i židovske, kršćanske i hinduističke blagdane. Razmjena kulturnih praksi stvara bogato društvo.“ Ukoliko svi slave sve, onda nitko ne slavi ništa, dakle svi su jednaki, ali doslovni jednaki, a trebali bi biti ravnopravni. Ravnopravnosti i jednakost nisu isto. Ne mogu musliman, hindus, židov i kršćanin jednako cijeniti i slaviti Božić ili Pashu. To je apsurdno, ako ne i imbecilno. Druga je stvar čestitati ili zaželjeti sve najbolje, što predstavlja demokratičnost, čak i ljudskost.

No, tu glupost i neupućenost gospođe Ward ne staje: „Mediji su na neki način dali legitimitet rasizmu. Uvijek se nekoga drugoga krivi; za krizu, za visoku nezaposlenost i slično, a istovremeno, stapanje imigracije i izbjegličkog vala rezultiralo je kulturom straha.“ Ako se dogodi poplava, udar munje, erupcija vulkana ili potres, da, slažem se, ne može se druge ljude kriviti za to, ali ako 130 ljudi bude ubijeno i još 300 ranjeno – tko je kriv? Zar ne bi trebalo kriviti druge? Ako čovjek orobi trgovinu, zar nije kriv? Za krizu su odgovorne pohlepne banke, za nezaposlenost političari kojima je narod dao legitimitet; mora postojati krivac – jedino u socijalističkim i samoupravljačkim režimima nitko nije bio kriv – zato se i toliko ubijalo.

Na temelju izjave ove beznačajne birokratkinje i zaključka jednog beznačajnog odbora koji nije u dodiru sa stvarnošću, lako se dade zaključiti i predvidjeti budućnost europske unije. Radi li se o gluposti, diletantizmu ili potpunom licemjerju, zapravo nije ni važno. Važno je to, da takvi poput gospođe Ward rukovode europskom politikom kojoj je više no ikad potrebna sloga i jedinstvo protiv terorizma, dekadencije i razaranja svega europskog.

 

Jospi Gajski

Share
0