Ni Božidar Petrov i njegov Most, svi mostovci redom i na preskok, ne žele shvatiti da Hrvatsku ne mogu zajedno voditi oni koju su stvarili samostalnu i suverenu Hrvatsku – HDZ, i oni koji su se svim sredstvima i borili da Hrvatska ostane u Jugoslaviji – Hrvatski nerast predvođen SDPartijom i HNS-om. „Velika koalicija“ je velika i opasna obmana.

 

Takva bi Vlada bila plod protuprirodnog (političkog) bluda i svima je to jasno osim „mostovcima“. Čak i čovjek s dijagnozom – koji pod svaku cijenu, pa i veleizdaje, želi ostati na vlasti – shvaća koliko je to u hrvatskim okolnostima neprirodno i nakazno. Ono što bi iz takvog čina nastalo, opasna je himera nepoznatih svojstava ili političkim riječnikom: totalitarni klijentelizam bez presedana u hrvatskoj političkoj povijesti i diktatura korupcije. Takva politička neman nikome u Hrvatskoj ne treba i ne smije se takvu jednu, tzv. veliku koaliciju, uspoređivati s Njemačkom. Naime Nijemci su se s komunizmom obračunali učinkovitom lustracijom i njihova lijevica je građanska ljevica, a nije sljednik komunističke partije, niti zloglasnog Stasija, što je slučaj s SDPartijom. Takva „velika koalicija“ MOSTU je samo alibi za postizborni fijasko i naziv loše predstave koju hrvatskoj javnosti MOST već prodaje tri tjedna.

Nikakva „velika koalicija“ ne može ni opravdati niti kruniti ovu cirkusariju od ovog MOST-ovog postizbornog moderatorstva. Most mora shvatiti da on nema nikakvu licencu na hrvatske političke inovacije, naročito kad ih veći dio javnosti odbija. MOST isto tako nema pravo testirati hrvatsko biračko tijelo, još ga manje ucjenjivati i stavljati pred „ili – ili“. Naime sve može, ali samo do sljedećih izbora. Zar nisu naučili lekciju iz konstituirajuće sjednice Hrvatskog sabora 3. prosinca, kad ih je SDPartija pokušala izmanipulirati s njihovim, MOST-ovim kandidatom za predsjednika Hrvatskog sabora? Zar se nisu malo zamislili i proučili nestanak mnogobrojnih strančica koje su hrvatskoj političkoj sceni najavljivale famozni „treći put“?

Uostalom, na što bi sličila vladavina MOST-a i SDPartije potpomognuta HNS-ovom udbašijom, a sve tobože pod dirigentskom palicom MOSTA? Ta bi politička izmišljotina bila progutana u nepunih mjesec dana i to od zločinačke organizacije koja neće promjenom vlasti završiti ne u Remetincu, nego pod istragom NATO-vih inspektora i vojnih sudova. Njemački ministar obrane Karl-Theodor zu Guttenberg dao je ostavku jer u svojoj doktorskoj dizertaciji nije naveo izvor za nekoliko prepisana pasusa. Milicionar Ante Kotromanović, kao ministar obrane zemlje članice NATO-a, dila hrvatske vojne objekte s Rusijom, zajedno s Pejnovićem i njenim generalima. Pripadnicima mafije crvene armije, zemljom pod EU embargom! Zar MOST doista želi biti dio toga i još uvjeriti hrvatsku javnost i svoje birače da je to za Hrvatsku nešto dobro, nastavak takve hajdučije?

Zašto Božidar Petrov propovijeda i pjevuši kao iskušenik na usmenom dijelu svog završnog ispita kušnje? To nikoga ne impresionira; ne, nismo u crkvi i nismo na klecalima zajecani u tugu i beznađe. Javnost nije na koljenima i ne moli se nego se nada odlukama savjesnih kršćanskih muževa (i žena, naravno). Javnost i birači očekuju MOST-ove rezolutne odluke i konkretne poteze bez suvišne retorike, dociranja, propovijedi i otvorenih pokušaja bacanja pjeska u oči. Njihova neodlučnost nije ni najmanje uzvišena, s naglaskom na poštena, nego diletantska. Amaterizam je uvijek bijedan i opasan. Pa čak i onda kad u njegovoj sjeni stoji kreator Josipovićevog ustavnog paketa Robert Podolnjak.

Nebitne su MOST-ove želje i poslanice, uskoro valja očekivati pastoralno pismo i najavu političkih smjernica poput: „svi će ljudi biti braća“, svi smo mi Hrvati ili građani Hrvatske i tako će hrvatsko stado koza postati stado krotkih ovaca, a Božo Petrov Veliki pastir?! Od Domovinskog rata nisu prošla stoljeća, samo godine; milijuni još pamte, jer su ratovali, što je bilo prije dvadeset i dvadeset pet godina, tko je bio gdje kad se ginulo za hrvatsku neovisnost. Ta je povijest svježa i dobro dokumentirana. Svi znamo što je SDP kukurikao prije četiri godine kad je uz silna obećanja preuzeo vlast i gdje nas je doveo, svi znamo gdje su bili članovi ove vlade, kako su se skrivali i čime se bavili.

Ima li doista MOST obraza i argument svoju neodlučnost i diletantizam pretvarati u parlamentarnu i svaku drugu krizu, i još se pri tome uljepšavati političkom iskrenošću i poštenjem. Nakon tri tjedna bijednog amatarizma može se zaključiti jednom rečenicom: dragi naši „mostovci“, svi ste vi Stipe Petrina, pozadinci ustrašeni vlastitom slabošću. Radije se držite svojih općina i stalnih radnih mjesta; samo udarajte reket krčmarima i slastičarnama, uživajte u još neiskorištenim „lanjskim bolovanjima“, a ostavite se visoke politike. Takav amaterizam može hrvatskoj politici samo naštetiti.

Na ponovljenim izborima vi ne biste prešli izborni prag, bez obzira što vaši glasnogovornici u tom slučaju najavljuju izbornu pobjedu. Zato inzistirate na tlapnjama o „velikoj koaliciji“, pokušavajući prisiliti dvije velike koalicije da prevare svoje birače, kako bi dobili potvrdu onoga što tvrdite od početka - da su dvije suprotnosti u biti dvije jednakosti.

Vi inzistirate na nečemu u čemu biste bili višak, oni što drže svijeću, jer politika je samo interes, kopulacija ambicioznih i onih što žele platiti baš svaku cijenu. I SDPartiji i HDZ-u je u interesu da vas nema nigdje, pa ni na političkom obzoru da svojim diletantizmom ne potičete krive želje u već ionako smućenom biračkom tijelu. Mnogi su glasali za MOST, jer su zbog medijskog PR-a pomislili kako su silno inventivni, moderni, gotovo vizionari jer grade „treću opciju“, ustvari samo pogubna biračka naivnost i budalasta misao da se iz ničeg može učiniti nešto. Nije MOST „treći put“ već (djelomično uspješan) projekt patera Ivana Tolja, Branka Roglića i Ive Josipovića, jedna diverzija kojom je trebalo onemogućiti apsolutnu pobjedu Domoljubne koalicije na ovim izborima za Hrvatski sabor. To je djelomično uspjelo, što je uostalom javno zamjetio i Dejan Jović, a što dalje neka „mostovci“ upitaju svoje mentore i zakrilnike.

 

Mila Marušić