Mjesec dana prije svakih izbora Milorad Pupovac shvati da Srbe u Hrvatskoj pale na lomačama, razapinju na križ, vješaju, strjeljaju, muče, bacaju ih u rijeke s kamenom oko vrata i ostale im strahote čine, zamislive i nezamislive.

Sve mjesece i godina ga nema, osim kad je blagdan Oluje ili neki sličan događaj gdje je nastradalo preko 10 milijardi Srba, a nema ga bome već koje desetljeće u svom kabinetu na fakultetu. Pa gdje je onda gospodin Pupovac? Traži li možda grob svoga duhovnog učitelja Draže Mihailovića ili po cijele dane moli za zdravlje brata Vojislava Šešelja?

„U Hrvatskoj je sve više netolerancije, nacionalizma, šovinizma te profašističkih poruka.“ – also sprach Milorad.

No, druže Milorade, kao prvo, ti si na vlasti (ili barem s vladajućima na odlasku neprestano šuruješ) pa prvo „kritikuj“ brata Ostoju, jer je on taj koji crta svastike po Poljudu. Drugo, u Srbiji vladaju Hrvati koji misle da su Srbi (Nikolić, Vučić), stoga je možda ravnoteža svemira da u Hrvatskoj vladaju Srbi (Ostoja, Lalovac, Opačić, Jovanović...), no oni ne misle da su Hrvati – i u tome je problem. Lako za narodnosti, problem su slavosrbi, domaći izdajnici, kukolj. „Glavna je stvar, da svi rade za narod i za domovinu, a neka se zovu kako im drago... Naše cepanje, naša nesloga stoji samo zato, jer ih izvana uzdržavaju i ojačuju... mi ne verujemo, da je gladnu i na studeni na pr. Srbu drugačije, nego na pr. Hrvatu... Zato makar se svi proglasili za Hotentote ili nas se svaki zvao posebnim imenom, samo da budemo svi slobodni i srećni! (Ante Starčević).

Upravu tu ideju, ideju zajedništva jednog naroda i jedne države, ma tko to bio, ideju oca domovine, koju je preuzeo Franjo Tuđman i HDZ, baš to ne želi Milorad Pupovac, nego na najpodliji način, kukavički, prijetvorno i zločesto želi pooštriti odnose, zapodjenuti kavgu, otvoriti zacijeljene rane i izazvati opću netrpeljivost.

Nije Ruža Tomašić, nego je Milorad Pupovac „elementarna nepogoda“ najpogubnija za Srbe i Hrvate. S druge strane, kad je to nacionalizam dobio negativno značenje. Na sprovodu Charlesa de Gaulla, koji bio privatni, a ne državnički se pročitalo: „Napustio nas je velik francuski nacionalist.“ Kad je Margaret Thatcher izjavila: „Ja sam britanski nacionalist.“, zašto nisu svjetski mediji u tome pronašli fašizam, crnokošuljaše i koncentracijske logore. To je svugdje normalno, biti nacionalist, osim u Hrvatskoj i par njezinih susjeda. Tu je u modi biti internacionalist (i otiću u građanski Španjolski rat)

Na onoj znakovitoj fotografiji gdje Franjo Tuđman ljubi hrvatsku zastavu – to je najsažetiji prikaz nacionalizma – pokazana je ljubav prema svome. Imamo dvije riječi koje se zbog „negativnog“ značenja nacionalizma više koriste: domoljublje i rodoljublje, dakle ljubav prema domovini i ljubav prema narodu. To dvoje zbrojiti i dobivate nacionalizam. Samo su soroševske spletke i jugonostalgično „ljevičarenje“ doveli do toga da su u javnom diskursu nacionalizam smatra nečim lošim, nepoželjim. Pa ne radi se o nacional-socijalizmu, to je sasvim druga stvar, nego se radi o ljubavi, najtemeljnijom, najprirodnijoj i najzdravijoj ljubavi prema domovini, rodu i jeziku. U tom kontekstu pojam suprotan nacionalizmu je internacionalizam, a to je već KP i Kominterna.

Izbori su uskoro i „buja nacionalizam“. Tako je govorio Milorad. Pa, ako buja nacionalizam, onda je to prava stvar. Četiri godine vladavine protuvlade i pet godina nekog bledunjavog lika, koji sad dijeli kobasice po Zagrebu kako bi ugrabio zastupničko mjesto, previše je za svačiji ukus. Sjetite se Josipovićeve inauguracije (ako možete) te je usporedite s Kolindinom; to su dvije različite države – prva je bila nekakva bezlična, bezvezna, moglo se komotno raditi o inauguraciji predsjednika bilo koje zemlje svijeta, a Kolindina je bila hrvatska, s hrvatskom nošnjom, hrvatskim plesom i hrvatskim pjesmama.

No, sve ovo zna Milorad Pupovac, jer je on obrazovan čovjek, k tome lukav, zato i je tako dugo ostao u politici. Njegovu obrazovanju konkurira samo njegova podmuklost i neprežaljeni poraz velikosrpske agresije.

Svakako bi Srbi kao manjina trebali imati svoje predstavnike u saboru, no Pupovac se ponaša kao da vodi političku stranku, a ne manjinsku. On želi biti političar, a ne predstavnik nacionalnih manjina zaštićenih Ustavom. Zaista, Srbi mnogo više zaslužuju od etnobiznismena Pupovca i Stanimirovića, ratnog gradonačelnika okupiranog Vukovara.

Inače, Nietzsche je knjigu „Tako je govorio Zaratustra“ koncipirao kao potpunu suprotnost Novome Zavjetu, odnosno Kristovoj osobi u Evanđeljima. Stoga, kad se nakon svake izjave Pupovčeve napiše: „Tako je govorio Pupovac,“ želi se time reći da je govorio potpuno suprotno od ljudskih, kršćanskih, ćudorednih, demokratskih i općepriznatih vrijednosti, a to će valjda Srbi u Hrvatskoj, bre da prepoznaju.

           

L.Boci