U SDPartiji postoje dvije vrste kadrova: prvi je boljševički, sovjetski, stari i tvrdi komunistički, a drugi je skojevski, pionirski, mekši i „liberalniji“.

Predstavnici bi prvog bili Komadina, Linić, Obersnel, Denona, Leko, Račan, Stazić, dakle sve „deca“ KPJ i uglavnom Riječani (pa nije Rijeka bez razloga „utvrda“ Partije!), dočim predstavnici „mekšeg“ i ljigavijeg, ali nimalo manje opasnog, komunizma su besmrtni Zoki, Opačić, Bauk, Lalovac, Zmajlović, Grčić, Maras, Jovanović. Grbin i t.d.

Izborom Milanovića za predsjednika Partije, dalo se naslutiti da Partija napušta socijalističko samoupravljanje 20. stoljeća te se okreće prema socijalističkom samoupravljanju 21. stoljeća, no tada nitko nije mogao predvidjeti kako će se dalje razvijati. Počelo je s tjeranjem Komadine iz ministarske fotelje, a kulminiralo s izbacivanjem Linića iz stranke čije su posljedice i dalje nesagledive.

Procurila je vijest da se razmišlja o tom kako bi ministra Borisa Lalovca, koji bi, kad bi bio na vlasti još samo mjesec dana, do kraja financijski uništio Hrvatsku (što mu je, uostalom, i zadaća), postavili za nositelja liste u 8. izbornoj jedinici, odnosno u zapadnoj Primirsko-goranskoj županiji i Istri. Nije lijepo napadati ad hominem, ali zar bivši Linićev pomoćnik, dakle šegrt prevaranta/mafijaša opće prakse, koji je dotukao Hrvatsku ekonomiju, a k tomu onako vodenasto izgleda, namjerava „pokupiti“ glasove iz te izborne jedinice?!

Očito Milanović ne razumije taj stari kadar svoje stranke, a općenito ni cijelu tu izbornu jedinicu. Naime, u Istri, Rijeci i okolici vlada nekakav neobjašnjiv lokal-patriotizam, šifra „ćo domaći“, kakav se ne može pronaći nigdje do li na tom području. Nema zadrtijih (i manje liberalnih) ljudi od „Istrijana“ i priučenih Riječana, a sve je to potencirano u politici.

Budući da su svi na razne načine povezani, ulazak u SDPartijsku riječku politiku nije nimalo lak, a čak je i za učlanjenje u Partiju potrebna preporuka. Uzgred rečeno, bili vi obrtnik, poduzetnik ili strani ulagač, bankar ili štogod drugo i želite poslovati u Rijeci, prvo pitanje koje vam postavlja neki od gradskih dužnosnika je: „Tko vas šalje?“ i ako nemate odgovor, samo vam pokažu vrata. Oni će radije propasti nego dopustiti nekome „izvana“ ulazak u njihovu dobro spletenu mrežu (krepat ma ne molat). Rijeka je možda jedini grad u kojem nije opstala „china shop“ trgovina. Toliko o tomu.

Dakle, „uvaliti“ čovjeka koji nije iz Rijeke i okolice kao nositelja liste bit će kraj SDPartije kakvu znamo. To će, ako se dogodi, biti posljedni čin predsjednika vlade i predsjednika stranke na odlasku. Naravno, riječki će ogranak i to progutati – do izbora, a onda će slijedi rat do istrjebljenja. Bit će to borba komunističkih tit(o)ana i tit(o)anskih komunista, dakle boljševici protiv skojevaca, seniori protiv pionira, samoupravljački lopovi protiv nesposobnih lopova. Kakav god bio ishod tog predstojećeg sukoba, pobjednik je zasigurno – hrvatski narod.

 

V.H.

Share
0