Sve češće se kratica SDP u Rijeci iščitava kao "Srpska demokratska partija", a sa Željkom Jovanovićem kao nositeljem liste u 8. izbornoj jedinici, sve postaje još jasnije! On je nesumnjivo bio najgori srpski ministar u nekoj hrvatskoj vladi, militatno se zalažući za sve što je protu-hrvatsko - i to kao ministar znanosti, obrazovanaj i sporta?!

Osnovni njegov zadatak bio je nasrtaj na hrvatski jezik, dok je ostalo radio više, onako, amaterski, iz hobija (što uključuje i njegove nenadmašne govore protv Mamića, koji su do danas ostali uzoriti po svojoj suspregnutoj poetičnosti i uljuđenosti!). Smijenjen je s položaja ministra jer je prijetio da će svojim suludim potezima nadmašiti i svog duhovnog učitelja – slučajnog premijera Zorana Milanovića!

Kao ministar znanosti ukinuo je 8. svibnja 2012. godine Vijeće za normu hrvatskog standardnog jezika. Odluka o ukidanju obrazložena je time što je smatrao da se jezikom na stručnoj i znanstvenoj razini trebaju baviti za to osnovani i od države financirani, znanstveni instituti i visokoškolske ustanove, primjerice Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. U osnovi cilj je bio da se ostavi čim više prostora za tzv. srpsko-hrvatski jezik. Kog vraga će nam norme hrvatskog jezika, kad se, "bre, svi razumemo i kad je sve to srpsko-bre-hrvatski jezik! Dobro se zna da je hrvatski, jelte, jezik ustaša! Pa to već i onaj naš mali Frljić, zna!"

Naveo je i kako je Vijeće za normu hrvatskog standardnog jezika bilo imenovano od strane politike, a da politika ne smije arbitrirati niti u jednom stručnom pitanju, pa ni u jeziku. Ukidanje je izazvalo negodovanje članova Vijeća, naročito akademika Radoslava Katičića, predsjednika Vijeća, ali i Razreda za filološke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), koji je osudio odluku i način njezina donošenja. Razred je predložio opoziv odluke ministra Jovanovića i popravljanje nastale štete. Ministar Jovanović odluku nije povukao, a rad na uspostavi jezičnoga standarda i hrvatskog pravopisa nastavio je Institut za hrvatski jezik.

Željko Jovanović veliki je "fan" pseudo-jezikoslovke Snježane Kordić, srpsko-hrvatske bojovnice za tzv. srpsko-hrvatski jezik koji pokriva sve srpske zemlje na Balkanu, od Beča do Soluna, a koji uključuje i takve svoje inačice, kao što su hrvatski, bosanski, crnogorski... Zanimljivo je da hrvatska ima zakon o jeziku manjina, zakon o hrvatskom znakovnom jeziku, ali nema zakon o hrvatskom jeziku?! Slučajno?! Ne vjerujem...

I dakle, takva bizarna figura postavljena je za nositelja liste SDP-a u Rijeci i Istri?! To je mogao napraviti samo takav politički bezveznjak kao što je naš voljeni premijer i time praktično natjerao riječki ogranak da se šćućuri podno "belog dvoglavog orla s crvenom zvezdom na prsima" i moli Boga da nitko neće primjetiti da su prešli na Mračnu Stranu! Ostaje im tek nada da će ih podržati "Novi list", to "glasilo četnika Gornjeg Jadrana", uz pratnju nadnaravno talentirane grupe "Let 3", te ljigavaca s Filozofskog fakulteta (tipa Nikola Petković, predsjednik Hrvatskog, zapravo Jugoslavenskog društva pisaca) i kazališnih orjunaša (Frljić), pa da će uspostaviti "slobodnu varošicu Reku", u kojoj će malobrojni veliki Srbi i brojni "mići, ki tići" Hrvati živjeti u sreći i blagostanju posve upropaštenog hrvatskog grada.

Dakle, Jovanović će se u predizbornoj kampanji naći i protiv Slavka Linića, kojeg vodi jednako snažna mržnja prema Milanoviću, kao što je Jovanovićeva mržnja prema Hrvatskoj! S time što je Slavko Linić, kao crveni kum, zadužio masu riječkih lažnih komunista, dok Jovanović nema niti jednog sljedbenika, barem ne u Hrvatskoj!

Najprimjerenija izborna jedinica u kojoj bi Jovanović trebao biti nositelj je Dorćol (turski dort-jol, raskrižje, inače dio Beograda s"dvorišnim udžericama sa zajedničkom česmom, sokačićima i volšebno ofucanim kućicama. To je dio varoši de se sedi na hoklici, de komšinice peku hleb, de se jede pasulj u kafanici, dok se kuče vuče prema bašti." (Osjećate ljepotu "zajedničkog" jezika?!)

Dakle, izbori su blizu – ludilo se otelo kontroli!

 

F.Perić