Nakon Josipovićeva debakla na predsjedničkim izborima, Milanović je ostao jedini adut reformiranog titoizma i s njime tzv. politička lijevica u medijima preozbiljno računa.

Prema pisanju tih oštropera premijer je ostao sam protiv nadolazećeg klero-nacionalista i protivnika tekovina komunističkog antifašizma. Ta njegova poza borca i mangupa jednako imponira otromboljenioj udbašiji i ostrašćenim lokalnim piskaralima. U premijera multietničke hrvatsko-srpske vlade uprte su mnoge oči, makar Milorad Pupovac već jedri u orcu i velikom bijelom zastavom razmahao se na pramcu.

Doskočavi Zore u borbi protiv razuma i razboritosti, i u tome je doista sam, partijska nomenklatura za sada samo prima oklade, a partijski seniori još „dumaju“ i procjenjuju broj ruku na Glavnom odboru sljedećeg mjeseca. Predsjednik stranke sve im se manje sviđa, razvidno je kakav će biti kraj plovidbe, ali još traže onog tko će predvoditi stampedo nezadovoljnika i smjeniti klauna. Zna mu se prezime, bit će to svakako Ostojić, samo se njegovo ime vješto krije.

Milanovićevi đilkoški nastupi u Saboru dokazuju da on nije ni kvartovski mangup niti premijer, samo izbezumljeni kočijaš prerušen u intelektualista; osoba kakva ne bi smjela nikad stupiti u tu povijesnu instituciju (čak ni kao izletnik), koja je stoljećima obdržavala hrvatsku državnost. Nažalost svi koji nisu na posljednjim izborima glasali za SDPartiju, taoci su njegova autizma i teške dijagnoze narcisoidnosti, dočim njegovi glasači nisu drugo ni zaslužili. I to je ta naša hrvatska podjela danas: oni koji su svojim glasovima zaslužili Milanovića za premijera i svu mizeriju što uz njega ide, te oni koji su s njime u premijerskoj fotelji teško kažnjeni. Međutim, sve je to demokracija.

I sada, kad je došlo do noktiju, premijer Zoran Milanović u svom pismu pita predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović za konkretne prijedloge i mjere gospodarskog oporavka. I ne, to nije nikakva šala i nimalo ironična provokacija, makar bi premijer želi da ispadne duhovit. Milanović se ne ruga, on misli ozbiljno i u nedostatku bilo kakvih poslovnih ideja premijer doista prosjači prijedloge i na svoj nazovi mangupski način traži pomoć. Pokušava preko predsjednice doći do kvalitetnih poslovno-političkih kontakata, Po svojoj biografiji, i onome što je do danas kao premijer Milanović učinio, nije stekao politički ugled i njegov telefonski poziv neće primiti niti jedan iole ozbiljan državnik, a nadimak koji je dobio u Briselu rječito govori što europejci misle o njegovom imiđu prevarantskog političara.

Međutim Kolinda Grabar Kitarović, njena politička karijera u SAD i NATO-u, priskrbila joj je dobar i poželjan politički ugled i svi će s veseljem primiti njen telefonski poziv. Zapravo je činjenica da su je mnogi državnici već kontaktirali, poduprli u državničkim poslovima i ponudili joj svoju pomoć.

Kako god, dobar start ne daje joj za pravo da bude nepotrebno velikodušna i olakša političku odstupnicu premijeru Milanoviću, tj. da potakne i pokrije premijerov „bijeg“. Nije od naroda dobila taj mandat i takva politička pomoć političkoj propalici nije u skladu s dobrim političkim običajima, još manje ima veze s kršćanskim milosrđem. Nema razloga tražiti Milanovićevu ostavku i raspisivanje prijevremenih izbora. Nisu u pitanju ovlasti i ne zato jer tako ujedinjuje tzv. političku ljevicu, nebitno što iz Puhovskog progovara stari doušnički instinkt, nego Milanović takvu milost nije zaslužio. To bi bila uzurpacija dobivenih parlamentarnih izbora prije nešto više od tri godine: Zoran Milanović i njegova Partija u poštenom su nadmetanju nedvosmisleno pobijedili u demokratskim izborima i nema popusta toj izbornoj pobjedi. Ne bi bilo u redu prema njihovom biračkom tijelu; kao da je mandat premijera neka cirkuska točka pa se sada klaun umorio. Neka drug Milanović svoj premijerski mandat odguli do kraja, svi ćemo solidarno istrpiti preostalih osam mjeseci SDP-ovskog zuluma.

Milanovića čeka još mnogo šamara i svaka se pljuska ima čuti. Gromko kao opomena budućim šarlatanima i njima srodnim prevarantima. Partija je zakazala, odavno je trebala spasiti obraz i spasiti ono što se još spasiti može, a Milanovića na vrijeme smijeniti i u ostatku mandata postaviti svog najboljeg čovjeka. Neka to i učine bez ičije pomoći, a neka u svoje partijske spletke ne uvlače hrvatsku predsjednicu na samom početku mandata. Njoj to ne treba.

 

L. C.