Akademski slikar i također i uspješni glazbenik iz Zagreba, Krešimir Ivić, već je neko vrijeme, vrlo posvećen realizaciji ciklusa imaginarnih krajobraza ( koji se doimaju posve stvarnim ) na velikim formatima ( većinom sto puta sedamdeset, iako u posljednje vrijeme radi i na većima a planira i znatno veće ) u ulju i akrilu.

Ivić slika najčešće more, obale, kuće natiskane uz obale ili brijeg koji se izdiže iznad mora, mora koje spava,sve prošarano visoko uzdignutim, ponosnim tamnozelenim stablima, doista, kao da se ustremljuju prema nebu i kao da drže na okupu cijelu kompoziciju, od snenog mora, jedva vidljive obale i mnoštva posve mirnih, ali ne i pustih kuća.

Cijeli prostor harmonije, suživota, smješten je između mora i neba, na uskom pojasu obale, sve odiše mirom i usklađenom tišinom, nema vjetra koji bi barem pokušao poviti vrhove uspravna drveća, potpuni muk jer je i more mirno i zacijelo se prisjeća mnogih neznanih moreplovaca koji su neustrašivo plovili ni sami ne znajući kamo ,slijedeći sjajne zvijezde i dobro se more prisjeća svoje podrugljivosti a oni su ipak, tegobno i mučno doplovili do dalekih obala i stupili nogom na nepoznatu zemlju.

Nedavno je TV objavila prilog u večernjim satima o godišnjoj izložbi članova –HDLU-a , a na kojem je sudjelovao impozantni broj umjetnika s nizom radova iznimne kvalitete.

Cijeli prilog posvećen suvremenoj produkciji,uz zumiranje pojedinih djela,u nekoliko se navrata zadržavao na jednoj slici, velikom formatu Krešimira Ivića s izmaštanim motivom krajobraza , koji je ostavljao duboki dojam i tom sam prigodom dao ime Ivićevu djelu :Neprolazna kompozicija sklada.

Cijeli Ivićev ciklus nosi iste ili slične karakteristike, razigrani, istaknuti kolor, priobalje, velike svjetle površine, mir, harmonija između neba i zemlje.

Moguće je da autor ipak ponegdje upozorava na pritajeni zvuk koji samo što nije iskočio i razlio se površinom slike, moguće je da toliki sklad i mir ipak nije stvaran, moguće da se iza zatvorenih prozora kriju ili su skrivene tko zna kakve tajne, no to, ostavimo drugim istraživačima.

Ivić je stvorio vlastiti harmonični svijet, koji doista sliči mnogim mjestima kroz koja smo prošli ili ih vidjeli na fotografiji, taj je svijet izmišljen ali nije umjetan, on je stvaran, to je mjesto gdje vlada sklad.

Cijeli opus velikih formata Krešimira Ivića broji mnoštvo slika i bilo bi jako dobro, vidjeti odabir, izložen izbor dio slika u zajedničkom prostoru i doživjeti jasan osjećaj harmonije u susretu s njima.

 

Miroslav Pelikan