Promatrajući u cjelosti opus dubrovbačkog umjetnika, slikara Lukše Obradovića, nisam se mogao oteti dojmu, istina, nakon određenog vremena, kako on, ispisuje, iscrtava, slika svoju golemu KNJIGU LIKOVA, pazeći kako ne bi ispustio iz vida niti jedno lice koje je sretao u nizu godina na ulicama Grada, u raznim prigodama, u različitim godišnjim dobima i u njihovim svakovrsnim raspoloženjima.

Za svakoga od njih Obradović je odabrao sasvim određeni položaj tijela, stav, od glave, na niže, s karakterističnim i svakako neusporedivim izrazom lica s drugima ( koji nastavaju ovu knjigu i Dubrovnik) i smjestio ih u prepoznatljivi ili nepoznati ambijent, same ili u društvu i gotovo kao da čujemo njihove riječi, uzdahe, bez obzira jesu li oni stvarni ljudi ili je riječ o imaginacijama pisaca i likovima iz bogate literature.

Lukša Obradović crta i slika cijeli život,portretira i goste koji obilaze starine, umećući ih pozorno između listova starosjedilaca, ali, oni se ne bune, kao što bi isprva pomislili jer u KNJIZI LIKOVA svi su jednaki, onako plošni, stisnuti, u mnoštvu, moraju malo i trpjeti ako žele ostati sačuvani za neku budućnost.

Knjiga je već podebela, no slikar ne prestaje nadopunjavati a ponekad i iznova skladajući bojama i linijama lice i tijelo, odjeću i geste, nekog pojedinca, koji mu prvi put nije ispao po volji i sada će ga preurediti i onako kako treba pospremiti za sva vremena u KNJIGU LIKOVA.

Nalazimo li među tim listovima poneki lik, za koga bismo mogli pomisliti kako doista sliči slikaru?

Ne, autor ostaje izvan svijeta golemih zapisa knjige,no možda se jednom odluči pa i sebe umetne, kao kratki zapis, kroki, tek nekoliko poteza na listu žutoga papira.

Zanimljivo je listati ovu knjigu, toliko lica i još više karaktera, u starodrevnom GRADU iznad mora.

Ponekog znamo, za druge smo čuli, ovi se neznanci, a ovi, oni su prolazu, slučajno su ostali između drugih listova, između mladih i lijepih zavodnica, prevarenih i jadnih, zaljubljenih i onih koji cijeli život traže ljubav, osvetoljubivih i pravednih, umjetnika i mornara, tužnih i sretnih....

Stvarno, koliko ljudi je stalo u KNJIGU LIKOVA, zna samo njezin tvorac, slikar Lukša Obradović.

 

Miroslav Pelikan

Share
0