Zagrebački slikar Mladen Žunjić očiti je primjer umjetnika koji je ponajprije kontinuirano aktivan u realizaciji opsežne likovne produkcije, u tretiranju mnogobrojnih inspirativnih, doista nadahnjujućih trenutaka koji i dovode do nastanka slikarskog djela, u ovom slučaju nižu se ciklusi u ulju i akrilu, većinom u velikom formatu.

U svakom od ciklusa Žunjić usmjeruje svoju pozornost prema specifičnom elementu, uzroku nastanka kreacije, od oblika u kojima su dominantni ovali, preko turbulentnih gibanja fragmenata, igri lepršave i raskošne boje, vitrajima, s time da doista svaki ciklus ( bez obzira na vrijeme i redoslijed nastanka) snažno ističe svoju iznimnu prepoznatljivu karakteristiku.

Pa i u najnovijoj produkciji u kombinaciji ulja i akrila na platnu, naravno, na velikom formata (stranice su od 100 do 150 cm), Žunjić je ovoga u prvi plan postavio intrigantnu temu zemljovida ( možemo i novi ciklus nazvati svojevrsnim atlasom zemlje i neba), koji se lijepo opažaju iz svemira u kome prednjače rijekama presijecani prostori obilja i prazne zone neživljenja do zanimljivog prikaza okruglih gradova ( pomalo me podsjećaju na davno iščezlu Atlantidu) do (još) neobjašnjivih zbivanja, dešavanja u dalekom svemiru i u onom prostoru kojeg nazivamo nebo.

Sve te zemaljske i svemirske situacije Žunjić je izveo snažnim kolorističkim potezima, koristeći vješto i odmjereno gotovo cijelu paletu, naglašavajući osobito ritam i brzinu gibanja.

Istodobno atlas slikarskih zemljovida neba i zemlje Mladena Žunjića, možemo i doživjeti i kao avers i revers življenja, lice i naličje života jer u prostoru između neba i zemlje živi čovjek., to je prostor sagledavanja raznolikosti obličja zemlje ali i neba, kada umorni od tla na kojem stojimo dižemo pogled prema spasonosnom nebu.

Kao što znamo zemljovidi zemlje i mora promjenljivi su jer ništa nije trajno, sve je podložno mijeni i slikar jednostavno želi sačuvati sjećanje na jedan pogled prema tlu, visoko ispod neba i pogled s tla prema nebu, misleći kako je možda baš to, onaj čarobni trenutak koji svakako valja zapamtiti.

Novi ciklus Mladena Žunjiće nosi sve odlike njegovog specifičnog rukopisa, slobodnu gestualnost , kombiniranje raznovrsne kolorističke povezanosti u nastanku osobne simbolike i znakovlja, umjetničku radoznalost u istraživanju, hrabrost suočavanja s mnoštvom tema i motiva.

 

Miroslav Pelikan