Prikaz knjige - Miroslav Tuđman: Druga strana Rubikona – Politička strategija Alije Izetbegovića,  Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2017.

Dr. Miroslav Tuđman je profesor informacijskih znanosti i znanstveni istraživač u području pitanja nacionalne sigurnosti. Auktor je više od 200 znanstvenih i stručnih radova u domaćim i stranim časopisima te urednik 20-ak zbornika iz područja informacijskih znanosti i nacionalne sigurnosti.

Osim toga, objavio je više knjiga, među kojima i „Teoriju informacijskih znanosti“, „Informacijsko ratište i informacijska znanost“, „Programiranje istine. Rasprava o preraspodjelama društvenih zaliha znanja“ te „Programirane hereze i hrvatski otpori“.

Posebnu pozornost posvetio je pitanju Bosne i Hercegovine, što svjedoče i njegove nezaobilazne studije i knjige „Priča o Paddyju Ashdownu i Tuđmanovoj salveti“, „Istina o BiH. Dokumenti 1991.-1995.“, „Vrijeme krivokletnika“ te „BiH u raljama zapadne demokracije“. Knjiga „Druga strana Rubikona: Politička strategija Alije Izetbegovića” (443 str.) u kojoj raščlanjuje političku doktrinu i filozofiju vođe bosanskih Muslimana i osnivača SDA, nije samo posebna po tomu što donosi cijeli niz dosad nepoznatih dokumenata, koji potvrđuje Tuđmanove teze o dubokoj i temeljitoj, a zapravo perfidnoj islamističkoj politici Alije Izetbegovića, čije zasade ni više od 20-ak godina poslije mirovnoga sporazuma iz 1995. nije uspio potisnuti čak ni Daytonski sporazum. Knjiga je podijeljena je na pet opširnih poglavlja – Ishodišta i odrednice unitarne strategije  Alije Izetbegovića, Preuzimanje središnjih državnih institucija, Na drugoj strani Rubikona, Rat za teritorije će se nastaviti  i Državni suverenitet perfidnoga građanstva.

Izetbegovićeva ideja unitarne muslimanske države, a o čemu dokumentirano piše prof. Tuđman, danas nije ništa manje aktualna nego što je bila tijekom rata. Samo su sredstva za njezino ostvarivanje danas znatno drukčija. Knjiga donosi mnoštvo novih činjenica, dokumenata i zanimljive građe što omogućuje uvid u znatno širu sliku projekta što ga je Alija Izetbegović želio napraviti od BiH. Izetbegovićev je cilj od samog početka javnoga djelovanja, a posebice 90-ih godina prošloga stoljeća bio uspostava muslimanske države, što je najbolje razjasnio kroz svoju “Islamsku deklaraciju” (1970.) iskreno vjerujući kako je jedino islam najviši oblik demokracije.

Smatrao je kako je moguće ostvarenje Islama na svim područjima u osobnom životu pojedinaca, u porodici i društvu, kroz obnovu islamske vjerske misli i stvaranju jedinstvene islamske zajednice na prostoru od Maroka do Indonezije. Islamski poredak pak definira kao jedinstvo vjere i zakona, odgoja i sile, ideala i interesa, duhovne zajednice i države te dobrovoljnosti i prisile. 

 

Trpimir Kovač / Hrvatsko slovo