„Legende svjetla - priče hrvatskih svjetionika i njihovih duša – svjetioničara“, monografija Jurice Gašpara i dio dokumentarnog filma Legends of The Light Igora Gojića predstavljeni su u Hrvatskom pomorskom muzeju Split, u petak, 23. lipnja, u Splitu.

Knjigu su predstavili dr. sc. Danka Radić, ravnateljica HPM Split i autori Jurica Gašpar i Igor Gojić, dijelove iz knjige čitali su glumci Filip Šovagović i Goran Navojec. Događanju je nazočio i svjetioničar Ivan Bulić Ićo.

Dr. Danka Radić predstavljajući monografija Legende svjetla – priče o 48, odnosno 60 hrvatskih svjetionika i njihova duša – svjetioničara, kazala je „kako sam naslov govori da je to priča o hrvatskim svjetionicima i našim svjetioničarima. Djelo je Jurice Gašpara, prof. povijesti, novinara i radijskog urednika, nije nastalo slučajno, jer je Jurica dijete svjetioničara koji je dio svog života proveo na svjetionicima sa svojom obitelji. Tako Jurica Gašpar opisuje u ovoj knjizi i okolnosti kako je njegov otac postao svjetioničar, te je njemu posvetio knjigu zbog koje je ikada itko obišao baš sve svjetionike u Hrvatskoj i razgovarao s ljudima koji na njima žive i rade. Iza ove vrijedne knjige stoji višegodišnji trud Udruge Lux Mediteraneum ili Udruge prijatelja Mediterana. Monografija je dirljiva i živa posveta svjetioničarima, ali i poziv za osvješćenje, čuvanje i vrednovanje te jedinstvene kulturološke i antropološke baštine Jadrana.“

Knjiga je nastala u sklopu projekta Avantura svjetionika koji je pokrenuo Gordan Smadilo kao direktor nautičke akademije ANA, a osim knjige u kojoj je Jurica Gašpar autor teksta i fotografija snimljen je i istoimeni dokumentarni film autora Igora Gojića. Uz njih se u pustolovinu upustio i Vlatko Ignatovski iz Ike kraj Opatije, grafički urednik knjige, koji je i nautičar i veliki poznavatelj pomorske baštine, kao skiper je upravljao desetmetarskim jedrilicama kojima je ekipa oplovila 48 svjetionika na hrvatskoj obali na kojoj je nekoć bilo čak 60 svjetionika. Većina je sagrađena u 19. stoljeću za vrijeme austrijske vladavine. Mnogi su porušeni i stradali u Prvom i Drugom svjetskom ratu. „Svjetionici su se gradili i prije 19. stoljeća, a prvi podatak o kasnosrednjovjekovnom svjetioniku na otočiću sv. Nikola pred Porečem datira iz 15. stoljeća. Trogirski statut donos i još stariji podatak iz 14. stoljeća o svjetioniku kraj crkve i samostana sv. Nikole i sv. Dominika u Trogiru.“ Istaknula je predstavljačica Danka Radić.

U knjizi doznajemo da su od svih vrijednih ferala-kristala sa svjetionika u Drugom svjetskom ratu od pljačke sačuvana samo dva, i to jedan na otočiću Murvica kraj Velog Drvenika, zahvaljujući tadašnjem župniku, koji ga je prevezao i sakrio u bačvu sa vinom. Zanimljivo je da je Austrija sagradila većinu svjetionika, a planirali su za sto godina izgraditi 65 svjetionika. Autor je istaknu, da je važno napomenuti, kako je gradnja svakog svjetionika bila jako teška i skupa, kao danas 10-12. milijuna eura. Trebalo je izraditi plan, najprije graditi pristan na samoj obali, dovesti ljude, u nekoliko sekunda izbaciti teret, pa opet…bilo je više razbijenih glava… Nakon Austrije, koja je brinula o svjetioničarima i svjetionicima, moglo se ploviti noću, Jugoslavija nije brinula o svjetionicima, uprava je preuzeo Beograd, a ovi su kazali „upalite fenjer na provi“. Tek stvaranjem Hrvatske države, Plovput Split je počeo o njima brinuti. Monografija obiluje prelijepim fotografijama, sadrži još brojne zanimljive podatke kao i one kako su spašavani zatvorenici s Golog otoka i mnoge druge nikada ispričane priče o borbi i životu na moru, sam čovjek je trebao preživjeti na golom kamenu izložen ćudljivom moru, biti svjetlo u tami, koje je pokazivalo put zalutalim dušama, spašavalo živote koje žanje more…

Dragica Zeljko

Share
0