Dogodi se tako da skupina huligana upadne u kafić u Uzdolju i pretuče njegove goste koji su gledali Crvenu zvezdu, pa se odmah počne govoriti o fašizaciji i ustašizaciji društva, ili o ugroženim manjinskim i ljudskim pravima, što je, naravno, posve ishitrena i često zlonamjerna postavka.
Proslo je deset godina kako sam zbog teksta “Što kriju grobnice na Sljemenu” izbačen iz Vecernjeg lista premda sam tada bio jedan od najcitanijih autora u toj novini. Bio je to jedan od prvih tekstova koji su ordinarnim dokazima pokazivali antifašističkoj Hrvatskoj da su partizani na obroncima Sljemena nakon kraja drugog svjetskog rata, fašističkom nemilosrdnoscu tom prilikom između ostaloga likvidirali dva razreda srednje škole,”mladost na rubu punoljetnosti kako precizira vještak sudske medicine”.
Više je razloga zbog kojih sam posljednjih godina izbjegavala pisati ili javno govoriti o hrvatskom strukturnom i sustavnom odbijanju da se suoči s totalitarnom prirodom komunističkog režima i njegovim zločinima. Ali ovih se dana dogodio razlog da učinim iznimku. U cintoriju crkve u Gračanima, u sjevernom dijelu Zagreba dovršena je spomen-grobnica žrtvama komunističkih vlasti. A to je ipak dijelom bila moja priča.