Dogodi se tako da skupina huligana upadne u kafić u Uzdolju i pretuče njegove goste koji su gledali Crvenu zvezdu, pa se odmah počne govoriti o fašizaciji i ustašizaciji društva, ili o ugroženim manjinskim i ljudskim pravima, što je, naravno, posve ishitrena i često zlonamjerna postavka.

Ali ne radi se samo o manjinama i Srbima niti o povijesnim reminiscencijama. Na Pagu je jedan luđak bacio djecu kroz prozor, a u Zagrebu je također pomahnitali, iznevjereni muž poubijao cijelu obitelj. I odmah su krenule priče o nasilju u obitelji i nasilju nad ženama kao općem stanju u društvu, mada tisuće drugih obitelji žive sretno i skladno.

Područje zdravstva je posebno omiljena tema. Nakon jedne (neprovjerene) priče saborske zastupnice o neugodnostima koje je doživjela na Firulama, ili nakon nesretnog epiloga pružanja žurne pomoći mladiću u Velikoj Gorici, ili nakon jedne smrti u Metkoviću, krenuli su vapaji o katastrofalnom stanju u zdravstvu i o ministru kojega treba odmah smijeniti.

A iskreno govoreći, upravo zdravstvene usluge nikada nisu bile dostupnije građanima i rijetko je koja djelatnost tako dobro organizirana s djelatnicima koji daju sve od sebe.

Jednu tučnjavu u nekoj sinjskoj ugostiteljskoj radnji jedan je komentator odmah okarakterizirao slikom cijeloga hrvatskog društva sa svim "socijalnim, identitetskim i memorijskim kontroverzama". Sukob dviju navijačkih skupina odmah je sukob Zagreba i Splita, a izgred jednog učenika u školi dokaz o lošem odgoju.

Da se razumijemo. Ne branim sustav, ima u svim njegovim segmentima problema i uvijek može biti bolje. Ali iz pojedinačnih i izoliranih slučajeva zaključivati o općem stanju i to u katastrofičnim tonovima metodološki je promašeno. Ta kriva metodologija ima svoja psihološka ili politička objašnjenja.

Jednom je to transmisija nezadovoljstva osobnim životom ili općim društvenim prilikama, nekad sredstvo političke oporbe koja koristi svaki slučaj kako bi prozvala i optužila vladajuće. Još i više i još zlokobnije, takva metoda poopćavanja pojedinačnog može biti oblikom diskrediranja same države.

Svaki neugodan slučaj, koji može biti i izmišljen i podmetnut, iz ove perspektive nastoji se iskoristiti kao krunski dokaz o "promašenom projektu".

Postoji još jedan razlog. Namnožio se čitav niz udruga i boraca za ljudska prava koji svoj aktivistički "raison d'etre" nalaze baš u primjerima o kojima govorimo. Što ih je više to bolje, to je opravdanije njihovo postojanje, i financiranje, dakako.

 

Josip Jović / Slobodna Dalmacija