Američki predsjednik Joe Biden postavlja svoje standarde u međunarodnoj komunikaciji. U razgovoru za prijateljski mu ABC, na pitanje misli li da je Putin ubojica, Joe je odgovorio potvrdno: „Da, mislim“. I još je priprijetio ruskom predsjedniku da će “platiti on“ zato što se pokušao umiješati u američke izbore, protiv Bidena.

Vladimiru Putinu zbilja ne treba bolji američki predsjednik od Joea Bidena, na kojem može bildati svoju mentalnu i „macho“ nadmoć. Odmah je povukao veleposlanika iz Washingtona, pokazao mišiće i predložio Bidenu da nastave raspravu otvorenom videovezom, da ih cijeli svijet vidi i čuje, prepustivši Bidenu da izabere termin. Ne može, kaže Putin, jedino za vikend, jer tad se ide relaksirati u tajgu, bućnuti malo u zaleđenom jezeru nakon što ulovi dva-tri medvjeda.

Na optužbu da je ubojica, Putin je uzvratio sprdnjom s Bidenovim oslabljenim mentalnim kapacitetima, koji se u svakodnevnom životu obično nazivaju - senilnost.

Iako na prvi pogled iz ove naše još uvijek relativno konzervativne perspektive izgleda kao da je Putin totalno nadvisio i posramio Bidena, u ovom njihovom prvom predsjedničkom konfliktu svaki je pobijedio u očima svoje publike. Pritom manje čudi Putinovo pokazivanje macho dominacije nad Bidenom.

Više može začuditi nova Bidenova politička retorika. Nije zamislivo da bi stari, mainstream Joe Biden javno nazvao ruskog predsjednika ubojicom.

A nije vjerojatno niti da mu je ta kvalifikacija nekontrolirano „izletjela“ kao odgovor na iznenadno i sugestivno pitanje voditelja. Nije naime, George Stephanopoulos taj koji bi politički bliskog, da ne kažem prisnog mu predsjednika Bidena iznenađivao pitanjima. Niti je Joe Biden taj koji bi pristao na razgovor bez unaprijed dogovorenog okvira. U svojim prvim predsjedničkim mjesecima Joe Biden slijedi retoričke i komunikacijske trendove koje diktira nova američka ljevica, u kojima su dopuštene svaka optužba i svaka uvreda koje su adresirane prema najvećem ideološkom neprijatelju – političkom i državnom konzervativizmu.

A nije dopuštena niti najblaža sumnja u paradigmu nove ljevice, koja relativizira i rastače sve konzervativne vrijednosti. Tako je odlično kad Joe Biden javno okvalificira Putina kao ubojicu. Ali odlično je samo onda ako iza toga stoji dodatak da je „ubojica“ navodno (jako navodno) pokušao spriječiti izbornu pobjedu američke ljevice. Strašno je bilo kada je prethodni predsjednik Trump imao neprimjerenu retoriku prema čelnicima EU-a, poglavito prema kancelarki Merkel. Ali bilo je strašno samo zato što je Trump promovirao novi državni konzervativizam, a Merkel naddržavni globalizam.

Bude li se pridržavao trenda nove ljevice, Joe Biden nikada neće kao ubojicu javno označiti kineskog vođu Xi-a. Jer drug Xi je ipak dragi suradnik gremija globalističke moći u Silicijskoj dolini pa je samorazumljivo da ne može biti javno prozvan kao „ubojica“. No baš je super britansku kraljevsku obitelj javno prozvati za rasizam, kao što je to nedavno učinila odbjegla nevjesta Meghan Markle. Jer britanska monarhija je čvrsti simbol tradicije i državnog konzervativizma, ma koliko prpošni i nekonvencionalni bili pojedini njezini pripadnici, od Shakespeareovih vremena do današnjih dana.

Birajući između britanske kraljice i njezine odbjegle nevjeste Meghan Markle, američki je predsjednik Biden javno stao iza odbjegle nevjeste. Na veselje svojih lijevih birača i sponzora globalizma. I zato njega neće pogoditi optužbe Mee-Too pokreta za neprimjerena dodirivanja u prošlosti. Iako je to toliko općepoznat dio njegove političke biografije da bi u slučaju istrage svih navoda na nekoliko mjeseci morali zatvoriti Bijelu kuću i zamrznuti sve predsjedničke aktivnosti.

Joe Biden zna što treba govoriti i što činiti da bi zadržao povjerenje onih koji su ga izabrali za predsjednika i osobito onih koji su taj izbor financirali. Treba slijediti učenje nove ikone globalističke ljevice Meghan Markle, žalovati nad njezinim suzama. Treba joj vjerovati da se je zbilja vjenčala svaki put kad je susrela svećenika. Ne smije posumnjati da se muževi iz britanske kraljevske obitelji nalaze na „dejtovima“ naslijepo u lokalnom kafiću.

Treba respektirati žrtvu koju je prinijela napuštajući karijeru trećerazredne američke glumice na privremenom radu u Kanadi kako bi postala članica britanske kraljevske obitelji. Treba vjerovati da će svijet propasti ako nevjesta koja je spasila glavu bijegom iz Kraljevstva ne bude u stanju namaknuti nekoliko desetaka milijuna dolara godišnje. Toliko joj, naime, treba za osiguranje vile i duševni mir, kako bi se mogla posvetiti brizi za afričke slonove, brizi za planet Zemlju i nadasve brizi za naše mentalno zdravlje. Za tolike zasluge vjerojatno je već zaslužila i bistu u Bijeloj kući.

George Washington i Abraham Lincoln ionako nisu po mjeri nove globalističke ljevice pa su na listi za uklanjanje s javnih površina. Bili su previše nacionalisti. Previše državotvorni.

Dok predsjednik Biden na razini retorike slijedi trendove koje diktira Meghan Markle, ostaje globalna nada, a i ponešto dokaza, da je američka duboka država ipak dovoljno ozbiljna da zna što rade. I predsjednik i duboka država.

 

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija