Još ima vremena! Još nije sve izgubljeno! Još se tragedija može spriječiti! Ali, pobjedi li zlo, znate, kad se sve ogoli, kad se smire strasti barem malo, ostat će zapisano da ste nas ostavili same s crvenom nemani i to s punom  sviješću da bez vas, sami ne možemo pobijediti zlo. Na to se zapravo svodi Škorin naputak da se ne glasa za Kolindu.

Jer, to je samo  naizgled neutralna pozicija. Neutralna pozicija bi bila da je rekao: ljudi glasajte po savjesti! Predložiti svojim biračima da ne zaokruže niti jednog kandidata u trenutku kada Milanović vodi tri posto, znači aktivno pomoći da Milanović postane novi hrvatski predsjednik. Ništa drugo!

I zato hvala Bogu, posljednjih dana postoji sve veći broj pravih istinskih domoljuba koji razumiju što nam se sprema, koji su glasali za Škoru u prvom krugu, ali svjesni što nas čeka ako Milanović pobijedi, najavljuju svoj glas Kolindi Grabar-Kitarović. Ti ljudi i dalje zadržavaju sve svoje rezerve prema aktualnoj izvršnoj vlasti, ali ne mogu ponijeti povijesnu odgovornost za zlo što se približava Pantovčaku. Savršeno razumiju vlastitu odgovornost u ovom, uistinu, povijesnom trenutku. Ti će časni ljudi bude li ih dovoljno u nedjelju, spasiti Hrvatsku.

Dakako, dobar dio njih i dalje prezirući pri tom aktualnu vlast, ne misleći ništa dobro o Plenkoviću, ali posve svjesni da se ovdje radi o nečem posve drugom. Ti ljudi ne mogu dok se stari jugoslavenski tenk montiran na Uralu, kreće prema Pantovčaku, dvolično reći, nama je svejedno tko će pobijediti! Jer, taj stav Miroslava Škore i njegovih pristaša, stav koji sasvim sigurno dovodi Milanovića  na  Pantovčak, to ona druga domoljubna Hrvatska nikad neće zaboraviti. Jer, ovo nisu parlamentarni izbori, ovo nisu bezazleni europski izbori, ovo je politički produžetak devedesetih u kojima nam se zlo već najavljuje, a vi ste unatoč svemu rekli: nama je svejedno tko će doći na Pantovčak!  Milanović je odavno rekao Tito, a ne Tuđman, Kolinda je davno rekla Tuđman, a ne Tito, ali vama je svejedno tko će od njih doći na Pantovčak?!

Kolinda Grabar-Kitarović je ,da parafraziram, rekla: možete me ne voljeti, možete ne voljeti HDZ, možete mrziti Plenkovića, ali ne možete ostaviti Hrvatsku na cjedilu. A to je napravljeno naputkom da se ne glasa ni za koga. Jer, kad bi svi Škorini glasači poslušali Škoru, a on se obratio dakako svima, Milanović je siguran pobjednik. Dakle, tim naputkom se de facto pomaže Zoranu Milanoviću!  Dogodi li se to, ovaj Škorin naputak će na domoljubnoj sceni ostaviti enormne emocionalne posljedice. Nikad se to neće oprostiti!

A onda još i ta teza  da svi koji nisu s vama, da su izdajice, ta nas teza vodi ravno u građanski rat. A popis tzv. izdajica je sve veći: sad je tu i akademik Ivan Aralica, ali i znameniti izbornik Zlatko Dalić koji su javno dali podršku Kolindi Grabar-Kitarović. Škoro se u kampanji više puta pozivao na legendarnog Blagu Zadru, ali njegova udovica je glas dala Kolindi Grabar-Kitarović. Je li i ona izdajica? I Thompson i Mate Bulić, Hebrang i Šola, Starešina i Ivkošić, Rojs, ako hoćete i general Krstičević. Sve su to izdajice? A Škoro i Igor Peternel, stari pouzdanik Ivana Zvonimira Čička, to su naši novi Jure i Boban! Kako da ne!

Poručiti biračima da ne glasaju za Kolindu Grabar-Kitarović u trenutku kad Milanović vodi tri posto, a i posljednje ankete mu daju prednost, odnosno, najavljuju pobjedu, iz elementarne hrvatske pozicije je zapravo  izdaja. Nema druge riječi. Jer, Zoran Milanović sasvim jasno najavljuje svoju staru, suštinski posve istu politiku koju smo gledali ravno četiri godine. Reći, ne glasajte za Kolindu, znači najaviti Vukovaru da će sutra dobiti ćirilične  ploče. Reći, ne glasajte za Kolindu, znači najaviti ponovno crne dane za branitelje jer nikada braniteljska prava nisu bila manja, niti je taj najčasniji dio nacije ikada bio ponižen kao pod Milanovićevom vlašću.

Reći ne glasajte za Kolindu, znači u ovom trenutku reći, Tito, a ne Tuđman, jer Milanović ne bježi od takvog izbora! Reći ne glasajte za Kolindu, znači najaviti afirmaciju Perkovićevih i Mustačevih ljudi jer je Milanović u tretmanu udbaških zlikovaca otišao tako daleko da je specijalne zakone sastavljao s današnjim šefom svoje kampanje Orsatom Miljanićem ne bi li zauzdao sudski proces za stare udbaške likvidacije.

Zoran Milanović tvrdi da su žene od 60 kilograma poslane na Markov trg da suzbiju prosvjed branitelja i invalida i pri tom laže kompletnu naciju. Čovjeku koji tako bezočno konfabulira, ovim naputkom da ne treba glasati za Kolindu, zapravo predajete predsjedničku lentu! Istom tom koji laže o događajima na Markovom trgu! I nikog da pita patera Iku Mandurića ili don Damira Stojića koji su spašavali invalide u toj akciji, da objasne što se dogodilo na Markovom trgu. Nitko, nažalost ni Kolinda, da Milanoviću odgovori na tu laž, jer su na Glogoškog i njegove prijatelje poslani eminentni specijalci odnosno pripadnici interventne policije, naoružani do zuba, a ne nikakve žene!

Pratio sam detaljno tu tragediju i sjećam se kao danas da je tamo u redovima interventne policije bio poslan čak i jedan abolirani Martićevac! Koja perverzija! I tom ćete sad čovjeku koji je stajao politički i iza te akcije, predati Pantovčak? I on vam je isto kao Kolinda? Kako ćete sutra živjeti s odgovornošću što ste de facto izručili Hrvatsku ovakvom liku? Je li moguće da vam je svejedno što će takva osoba postati hrvatski predsjednik? Jer taj čin, svjesnog puštanja, pače, pripomaganja da baš on dođe ne Pantovčak, nadilazi sve druge naše dileme, rasprave i razlike. Mrzite HDZ i aktualnu vlast, tražite da siđe s vlasti, davajte im ultimatume kakve god hoćete, ali za Boga miloga ne radite ovo. Ne dovodite čovjeka za kojeg je Hrvatska slučajna država, na vrh iste te države!

Zoran Milanović je čovjek koji je rodonačelnik teze ili mi ili oni. Taj je čovjek 2015. obećao hrvatskim vlastima – pakao. Zoran Milanović je kao šef oporbe odbio doći na povijesni govor američkog predsjednika Georgea Busha na Markov trg. Nešto kasnije, kao predsjednik Vlade, odbio je doći na predavanje pape Benedikta u HNK. Taj antizapadni i protukatolički duh aktivno vraćate ne samo na političku scenu, nego na sam vrh države, tezom da ne treba glasati za Kolindu Grabar-Kitarović. Jer, tako upravo ovakva politika stiže na  Pantovčak. Možete se nositi s tom odgovornošću idućih pet godina?

Kako vrijeme odmiče, hvala dragom Bogu, indiferentnih i onih koji ne razumiju što se iza brda valja sve je manje. I to je jedina utjeha u ove povijesne dane. Da dakle, ima sve više ljudi koji zadržavaju svoju ogradu prema aktualnoj politici, ali koji razumiju vlastitu odgovornost za ovaj politički trenutak, kao što je to primjerice akademik Ivan Aralica. Ljudi koji poput Aralice shvaćaju da ako poslušaju Škoru u ideji da se ne glasa za Kolindu Grabar-Kitarović, da hrvatskoj državi, s obzirom na to da u tom slučaju Milanović stiže na vrh države, nanose nemjerljivu štetu. I na to ne pristaju. Iz stotinu razloga.

Shvaćaju da bi time naštetili vlastitom narodu i shvaćaju da bi u slučaju pobjede Milanovića, kojoj će silno pomoći baš Škoro s ovim naputkom, započeo mentalni građanski rat na desnici. Jer, kao što Škorini pristaše nikad neće oprostiti Kolindinima što stoje uz nju unatoč njenim pogreškama, tako sad Kolindini pristaše nikad neće zaboraviti Škori i njegovima da su u ključnom trenutku izdali domoljubnu scenu i de facto pomogli predstavniku ljevice da dođe na vlast. Nema primjera na svijetu da će ljevica doći na vlast zahvaljujući ovakvom držanju desnice!

Ostvari li se ovaj scenarij, valja biti svjestan da će svi budući dogovori na domoljubnoj sceni, koji su bez daljnjega nužni, biti teško opterećeni ovim istočnim grijehom. Jer, u ovom trenutku, kada je jasno da će Milanović i njegova ljevica doći na Pantovčak ako Škorini glasači ostanu kod kuće, eksplicitno tražiti da se ne glasa za Kolindu, kao što to traži Škoro, to povijest hrvatske domoljubne scene nikad neće zaboraviti.

Sjetite se Milana Kujundžića prije pet godina. Žestoko je napadao Kolindu, ali je odgovorno u drugom krugu sugerirao svojim biračima da glasaju za nju. Svjestan da je sve drugo izdaja. Ostaje nam samo par dana da zamolimo domoljube, da predložimo domoljubima, da apeliramo na domoljube da ne dopuste zlo. I neka već u ponedjeljak zakucaju na vrata Banskih dvora s prijedlozima za buduću suradnju, svojih deset ili pedeset točaka buduće suradnje unutar iste političke obitelji, neka inzistiraju na tome i neka na tome ustraju.

Neka Škoro kao novovremeni Luther zakuca  na vrata Banskih dvora svojih deset teza nužnih za početak dijaloga i sutrašnje suradnje i neka već u ponedjeljak započne povijesni razgovor na domoljubnoj sceni koja po svim pokazateljima na jesen zajedno može formirati vlast za iduće četiri godine. Jer, prvi krug izbora je pokazao da u ovoj zemlji domoljubi još pretežu, prvi krug izbora jasno govori da praktički nema većeg mjesta (na čelu sa Zagrebom) gdje Škorini i Kolindini pristaše nemaju više od 50 posto biračke potpore. Taj kapital, tu snagu, taj tračak nade za bolju i mirnu budućnost hrvatske države ne smije se minirati u nedjelju.        

 

Tihomir Dujmović / Direktno.hr