Na upravo završenom zagrebačkom kongresu Europske pučke stranke, kroz vijesti, komentare i izjave aktera cirkulirali su pojmovi koji se uzimaju kao samorazumljivi, ali im precizno značenje ne pokušavaju definirati ni politolozi, pravnici, filozofi i slični stručnjaci. Koliko su ti pojmovi daleko od seljaka, zidara, rudara i trgovaca, ne treba posebno ni napominjati.

Prije svega, sam naziv Europska pučka stranka relativno je nov. Do sada se govorilo o skupini pučkih stranaka iz EU-u i izvan nje. Tako bi se moglo pomisliti kako praktički nacionalne stranke više ne postoje, nego se utapaju u jednu jedinstvenu, monolitnu europsku stranku sa zajedničkim “europskim vrijednostima”.

U taj se koncept europskog jedinstva i jednoumlja, izgleda, ne uklapaju Fidesz Viktora Orbana ili Stranka prava i pravednosti Aleksandera Kaczynskog, pa su izopćeni iz obitelji i nije ih bilo u Zagrebu.

Donald Tusk, novi predsjednik europskih pučana, jako se ljutio na nadirući “populizam”, ne objašnjavajući što pod tim misli. A taj je kontrapopulizam postao mantrom svih europolitičara s višim ambicijama. Gotovo tragikomičnim postaje kad pučani, koji zadobivaju najviše glasova u gotovo svim zemljama, ustaju protiv volje naroda, de facto braneći vlastite elitističke pozicije u strahu od volje tog istog naroda.

Poseban se naglasak stavlja na “liberalnu demokraciju”, što podrazumijeva i demokraciju koja nije liberalna. Ako znamo kako se sve zemlje Zapada zaklinju za tržišno gospodarstvo, nepovredivost privatnog vlasništva, višestranački politički sustav i četverodiobu vlasti, postavlja se pitanje: u čemu su razlike?

Očito ih treba tražiti u području morala, pa pod liberalnom demokracijom treba vjerojatno shvaćati projekt “moralne kolonizacije” po modelima moćnih. Europski je parlament, recimo, osudio Poljsku zbog njezina negativnog stava o zamišljenom spolnom odgoju djece.

Ljudska prava su posebno rastezljiv pojam, što se u zadnje vrijeme najbolje vidi na odnosu spram migranata. Merkelina “otvorena vrata” sada su zamijenjena sprječavanjem “ilegalnih migranata”, dok bi zemlje koje su se protivile prijemu migranata sada trebale postati svojevrsni “cordon sanitaire” zapadne Europe.

Ima i jedan pojam koji je dobro pogođen. To je akronim same stranke, tj. EPP. Zaista je to bio pravi EPP za Hrvatsku, za HDZ i za njezina predsjednika, kojemu su pripisane sve zasluge i hvale za ovaj reprezentativni skup, a on se uzdignute glave od tih hvala nije odveć branio.

 

Josip Jović / Slobodna Dalmacija