Sve bitke se dobivaju i gube u ljudima. Za sve tragedije naroda krivi su ljudi, najčešće pojedinci. Sreća je dar Božji, ali je ljudi ne znaju uzeti pa ni baštiniti. Svaki čovjek u sebi nosi svoje vlastito prokletstvo. Prokletstvo jednog po jednog čovjeka prerasta u prokletstvo cijelog naroda.

Još za vrijeme tzv. Kulturne revolucije u Kini, njen vođa i partijski čelnik Mao Zedong (ili kako ga znamo po imenu Mao Ce-tung) kazao je – Neka Kina procvjeta s tisuću cvjetova. Doista to je Kina doživjela godinama nakon njegove smrti kad je dopuštena gospodarska sloboda, ali još ne i politička sloboda u Kini.

Halabuka koja se dignula oko ukidanja Povjerenstva za neprofitne medije u Ministarstvu kulture RH nadilazi zdravi razum. Ona otkriva svu snagu subverzije koja dolazi iz određenih antihrvatskih struktura u samoj Hrvatskoj. Traži se i najmanja dlaka u jajetu ne bi li se zaustavila akcija uskrate sredstava iz državnog proračuna subverzivnim elementima koji već otvoreno razaraju hrvatsku državu. Ponovit ću – otvoreno razaraju hrvatsku državu.

U svakoj demokratskoj državi, na slobodnim, a prioritetno na parlamentarnim izborima – cilj tih izbora jest smjena dosadašnjih političkih struktura s njihovih političkih pozicija nakon isteka njihovog mandata. Ovo što se danas događa u hrvatskoj politici nakon parlamentarnih izbora, dosad se nikada nije dogodilo u povijesti modernog hrvatskog parlamentarizma u neovisnoj hrvatskoj državi.

Postoji jedna univerzalna politička izreka poznata u cijelom svijetu – Bolje da se tuku u parlamentu nego na ulicama. Na tv ekranima smo, ne jednom, gledali i fizičke sukobe u parlamentima nekih zemalja, bilo onih u uljuđenoj Europi jednako tako i diljem svijeta.

Razdjelnica, a u posljednjih nekoliko godina, gotovo pravi sukob na ideološkoj razini, podsjeća me na malu morsku uvalu u koju uplovljavaju veliki brodovi da se usidre, a za sve nema mjesta. Hrvatska politička scena je borba za sidrište.

U ovoj sudbonosnoj igri vraćanja naše domovine i države s opasnog skretanja s krivog kolosijeka na kojeg su je doveli beskrupolozni neokomunisti Božo Petrov je svjesno ili nesvjesno zabio autogol vlastitoj Domovini. Time preuzima, ako se iz toga ne izvuče, ulogu hrvatskog tragičara.

Možete li zamisliti da u nekoj srednjoj školi rarzrednica uđe u svoj razred i kaže učenicima – Djeco, svi idete na popravni ispit! Ako bi došla prosvjetna inspekcija, brzo bi utvrdila da na popravni ispit idu, ne samo učenici cijelog razreda, već i svi profesori, predavači, uključujući i ravnatelja škole. Tako je nešto nezamislivo.

Počelo je u petak, simboličnim danom i simboličnim datumom, 13. 11. 2015.g u Parizu ono što se već duže vremena očekuje kao neminovno – u Europu je doselio islamski terorizam. Udario je u samo srce Europske i svjetske kulture na grad Pariz, na njegovo živo tijelo, na živote njegovih građana.

Hode li europski narodi u kolektivno samoubojstvo? Narodi koji imaju najviši dostignuti stupanj kulture i civilizacije u povijesti svijeta, klecaju i posrću pred gomilom nenaoružanih azilanata.