Kad izgubimo vjeru u ideale, to logično znači – ili da nešto s nama nije u redu ili da nešto nije uredu s našim idealima. Kad izgubimo ideal vjere, jednako tako to logično znači – ili da nešto s nama nije u redu ili da nešto nije uredu s onim idealom vjere, ili u najmanju ruku da nešto nije u redu s onima koji tu vjeru propovijedaju. U slučaju vjere mi postajemo otpadnici, a u slučaju ideala u kojeg vjerujemo, tu nešto bolje prolazimo jer takve ideale odbacujemo, i nalazimo nove. U pravilu tada u nama umiru duhovni ideali, a rađaju se materijalni u razno raznim oblicima i prilikama.

U vrijeme komunizma, u Hrvatskoj i u cijeloj ex Jugoslaviji, tadanja komunistička vlast, vezano na Božićne blagdane, pravila se da ništa ne vidi i da se ništa ne događa u narodu. Tržnice i brojna druga mjesta u gradovima bila su rezervirana za prodaju borova (ili kako se to službeno naziva – “Božićno drvce”, a u brojnim trgovina prodavao se božićni nakit (kuglice, lampice i sl.).

Posve polako, u maglenom plaštu,

Jutros je ušla u selo kroz baštu.

Umjesto akcije državnih tijela, povijesnih instituta i drugih državnih i društvenih aktera, demistifikacija Logora Jasenovac, i to onog Spomen parka u Jasenovcu, a posebno i  Jasenovac reseach instituta u New Yorku – prva je pokrenuta iz malog (nekada rudarskog) mjesta Siverić.    

Polazeći od toga da bi politika trebala biti sami vrh empirijske mudrosti koja usmjerava narod prema prosperitetu, prema boljitku i njegovoj nacionalnoj i socijalnoj sigurnosti u budućnosti, očuvanju nacionalnog suvereniteta i dostojanstva naroda, jačanju njegove patriotske i socijalne svijesti, a u skladu s humanističkom filozofijom i kršćanskim svjetonazorom koje je nadživjelo sve države i režime svijeta – jer stavlja čovjeka i njegovu društvenu, nacionalnu i socijalnu dobrobit u središte pažnje!

Tamo gdje je prisutna poniznost naroda, istovremeno se javlja i oholost političara.

Poštovani austrijski političari i katolički biskupi! Pišem Vam ovo pismo, ponukam Vašim stavom o Bleiburgu, i događanjima oko komemoracije stotina tisuća golorukog naroda i razoružane vojske, hrvatskih žrtava na Bleiburgu i posebno bezbrojnim marševima smrti, čija je sudbina bila stravično mučenje i smrt od strane jugokomunista i velikosrbstva, u vremenu mira koji je nastupio završetkom Drugog svjetskog rata.(U kojem masakru su, nažalost sudjelovali i hrvatski komunisti).

Građanska inicijativa “Istina o Istanbulskoj” izvijestila je u petak na konferenciji za novinare da je dopunila referendumsko pitanje proširenjem 133. članka Ustava koji Saboru daje nedvojbeno pravo na otkazivanje međunarodnih konvencija.

Koliko je IK-ača (Istambulska konvencija) uronila u Hrvatski državni proračun?! Plenković, ogroman, krvavo zarađen državni novac udijeljuje šakom i kapom svojim “sluškinjama“ antihrvatskim nevladinim udrugama.

Kad je Milošević krenuo oružjem na Vukovar i na cijelu Hrvatsku, potom i na Bosnu i Hercegovinu, a posebno i na Kosovo, to je i njega i Srbiju došlo skoro glave. U to vrijeme svi koji su zbrojili koliko je dva plus dva, bilo im je jasno da je njegov rat Don Quijeteov juriš na vjetrenjače, da nema nikakve šanse da ga dobije. U prvom redu što je protiv sebe imao oko 70 posto stanovništva Jugoslavije, plus i samu oporbu u Srbiji.