– Kad neki mali grad poput Vukovara ima svoju – Vukovarsku Majku, a svoju majku nemaju niti zna-menite europske i svjetske metropole, tada će se neupućeni namjernik upitati, o kakvoj se to majci radi? Mi bismo mu kazali da i mi ne znamo o kakvoj se to majci radi, ali znamo da naš grad heroj ima svoju majku koju svi volimo, dok je živa, i kad umre neće umrijeti, i dok god bude grada Vukovara mi ćemo je uvijek zvati – Vukovarskom Majkom!

(U kontekstu Odluke Ustavnog suda RH o neprihvaćanju Prijedloga da se postojeći zakon koji regulira pravo na pobačaj proglasi neustavnim, a Sabor je obvezao da u naredne dvije godine donese novi zakon, te posebno i u kontekstu vrlo niskog nataliteta i katastrfičnog demografskog stanja nacije, upućujemo na tekst u Hrvatskom moralnom kodeksu (Codex moralis croaticum) koji se osvrće na tu problematiku.  

Hrvatski sabornici – ne mlatite praznu slamu! Ne mlatite praznu slamu jer u njoj nema ploda, okrenite se prema istinskim problemima zemlje, koji traže prioritetno rješavanje!

Postoji li igdje u svijetu, tj. u bilo kojoj državi svijeta, da se toliki brojni prigovori upućuju jednoj državnoj instituciji zaduženoj za borbu protiv kriminala, a da ta institucija uopće ne reagira na te prigovore već i dalje tjera svoje – optužuje koga hoće, oslobađa koga hoće, štiti koga hoće, prešućuje koga hoće, kao što je Državno odvjetništvo RH koje provodi selektivnu politiku procesuiranja, a poglavito onu na ideološkoj podlozi.

Možete li zamisliti da u nekoj zemlji, da ne kažem državi, njen sud koji ima status “vrhovnog” ne donosi konačni pravorijek jer svaku njegovu presudu bilo u građanskoj, bilo u kaznenoj ili upravnoj stvari neki drugi (fantomski) sud može ukinuti, vratiti na ponovno suđenje ili izmijeniti, kao na primjer u Hrvatskoj – tzv. Ustavni sud RH koji u skladu s Ustavom poništava vrhovnost Vrhovnog suda i u najmanjoj bezvrijednoj stvari, ali i u vrlo važnim predmetima koji preokreću sudbinu naroda jer su od njegove strateške važnosti. (slučaja Sanader i INA).

Godine 1916. dogodio se prvi put, u cjelokupnoj povijesti u odnosima hrvatskog i srpskog naroda, masovni pokolj hrvatskih domobrana (ratnih zarobljenika u Rusiji) od strane Srba i ruskih Kozaka u Odesi. 

Tzv. Republika Srpska, kao međunarodno utvrđeno, genocidna tvorevina ponaša se iracionalno. Kao da nije svjesna svog geostrateškog položaja. – Što se bude više vezala za Srbiju, sve će biti nesigurnija, a povezivanjem s Rusijom postaje, da tako kažem i moguća legitimna meta NATO struktura. Njenih preko tisuću kilometara granice, a vrlo uska po širini teritorija – za svakog stratega već na prvi pogled ostavlja dojam neobranjivosti. No, ne vjerujem da će je ikada itko dirati, osim ako sama ne izazove sukob.

Politički položaj budućeg hrvatskog premijera gospodina Andreja Plenkovića, asocira me na antičkog svećenika Laokonta sa sinovima koji se bori s dvije velike zmije koje su izašle iz mora i pokušavaju ga zadaviti, njega i njegova dva sina.

Što god da se u Hrvatskoj dogodi nikada ne smijete misliti da je to sigurno, da je to dobro ili nevaljalo, nažalost za svaku stvar treba da nam presudi vremenski sudac pravde. Hrvatski političari su poput razdragane i zaigrale djece, za koje se nikad ne zna hoće li se početi smijati ili plakati.

Dana 11. rujna 2016.g u Hrvatskoj se prvi put održavaju izvanredni parlamentarni izbori. Pred tim izborima, gotovo bi se moglo reći da se osjeća u zraku neka strepnja.