Čelnici triju najmoćnijih zemalja u Europi – Njemačke, Britanije i Francuske – vide da se raskrižje brzo približava: što će nastati od Europske unije? Kancelarka Angela Merkel naziva ovo razdoblje ništa manje nego „najtežim trenutcima za kontinent nakon Drugog svjetskog rata".

Ono u čemu se čelnici ne slažu je način kako nastaviti naprijed. Nema ništa neobičnog u tome: budućnost Europe kao političke i gospodarske bitnosti postaje pitanje koje kuca na vrata.

Europska dužnička kriza, koja se obrušila na manje zemlje poput Portugala, Irske i osobito Grčke, sada prijeti i Italiji. Kriza je već dovela nove čelnike u Grčkoj i Italiji i potaknula oštru raspravu o tome kako spasiti njihova gospodarstva.

Hoće li zajednička valuta 17 država, euro, postati žrtvom? Neki ekonomisti zabrinuti su da će zemlje napustiti zajedničku valutu što bi moglo izazvati veliki šok ne samo za europski nego i za svjetski financijski sustav. Jedan europski poslovni čelnik ponudio je 400.000 dolara nagrade svakoj osobi ili skupini koja pronađe siguran način da zemlja napusti euro.

Europska unija uvijek je značila više od gospodarske unije. Ona predstavlja nadu da, nakon stoljeća borbe, Europa konačno pronalazi mir. Mnogi Europljani osjećali su da će „Ujedinjene države Europe" biti nešto prirodno, rezultat sve bliži savezu, počevši sa sadašnjom jedinstvenom valutom i slobodnijim kretanjem ljudi i roba između zemalja, te po mogućnosti završiti u stvarnoj političkoj uniji.

Dok se Europa polako kretala prema ujedinjenju, Pax Europa trajao je sve od kraja Drugog svjetskog rata.

Europa, čini se, ne će jednostavno prebroditi sadašnju krizu. Ona treba napraviti jasan izbor. Ono što Njemačka misli jako je važno, jer je ona pulsirajući stroj na kontinentu, te je već izašla iz recesije.

U svom posljednjem govoru Merkel se zauzimala za put „korak po korak" prema „političkoj uniji" – „ne manje Europe, nego više" kako je to rekla.

Sve glasniji euroskeptici

Predsjednik Sarkozy nedavno je izjavio da je jedinstvena Europska unija postala neprikladna i sada govori o Europi „dviju brzina" s ključnim zemljama koje se jače ujedinjenju i drugima koje tvore  labavu federaciju.

U međuvremenu premijer Cameron pokušava obuzdati euroskeptike unutar svoje Konzervativne stranke, koji bi željeli iskoristiti krizu za daljnje udaljavanje od europskog ujedinjenja.

Cameronova vizija, koju je izložio u nedavnom govoru, vidi daljnje slabljenje moći središnjih europskih vlasti. On se zauzima za EU s „fleksibilnom mrežom, bez krutosti bloka", slobodnim od „besmislenih upletanja, pravila i odredbi koje onemogućuju rast" te s vrijednostima nacionalnog identiteta a različitosti u Europi smatra izvorom snage.

Prije nego što EU može stvarno riješiti svoju financijsku krizu, ona mora postaviti temeljno pitanje: „jesu li ljudi na kontinentu prvo Europljani ili su prvo nacionalisti?

Vjeruju li jedni drugima da se bace u rješavanje gospodarskih teškoća zajedno, u dobrim i lošim vremenima.

Ili je možda vizija ujedinjene Europe koja je pomogla donijeti mir i stabilnost u proteklih šest desetljeća nadživjela svoju korisnost?

To više nisu pitanja za raspravu među akademicima. Ona su u središtu rasprave koju Europljani moraju voditi između sebe.

Izravno.com