U povodu 20. obljetnice žrtve Vukovara, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić u razgovoru za Hrvatski katolički radio u duhu gesla obilježavanja "Hrabri ljudi" podsjetio je kako su Vukovar branili hrabri ljudi.

"Oni s druge strane mislili su da se radi o ne znam kakvoj vojnoj sili. Međutim, kada su okupatori ušli u grad, našli su nekoliko stotina ili tisuću iscrpljenih branitelja i stanovnika koji su također htjeli braniti svoju slobodu i neovisnost Hrvatske. I svijet se začudio da je tako jedan grad uspio zaustaviti jednu silu i rekao bih da se cijela Hrvatska usredotočila na Vukovar smatrajući da je on ulaz u Hrvatsku, vrata Hrvatske. Tako je to i bilo. Ali, hrabrost se ne očituje samo za vrijeme rata. Hrabrost treba očitovati i poslije rata. Mi znamo da poslije rata dolazi liječenje rana koje su dobivene za vrijeme rata. To je prije svega ona materijalna izgradnja kuća, stanova, infrastrukture. To je i povratak stanovnika u svoje domove. Nažalost, moramo priznati, koliko god se izgradilo i kuća i stanova, ne živi se od zidova, cigle i kamena nego se živi od zaposlenja. Tu bi trebalo očitovati ponovno hrabrost, i to cijela Hrvatska, a ne da Vukovar bude najskuplji grad u Hrvatskoj. To je kao 'nagrada' za one koji su ga branili", rekao je nadbiskup Srakić.

Govoreći o tome kako živi istok Hrvatske nakon 20 godina, te s obzirom da nerijetko dopiru iskustva mnogih koji su još uvijek zabrinuti za sudbine svojih nestalih, a gorčina je jača kada se zna da zločinci i dalje šeću gradom, postavljeni su na istaknuta mjesta, nema kažnjenih za zločine ubijanja, silovanja, te zašto Hrvatska nema hrabrosti za čistu istinu, nadbiskup Srakić je upitao "Tko je to Hrvatska?" Naime, ima u Hrvatskoj onih koji govore potpunu istinu. Međutim, nekima jednostavno nije stalo. Prije svega nije stalo svijetu. I Haški sud je jasno dokazao da njemu uopće nije stalo do istine. To je čista politička tvorevina koja u nekim elementima oslobađa zločince, a branitelje osuđuje, upozorio je, jer to on kao biskup može reći promatrajući pojedine osobe koje su tako prošle.

S punom sviješću i odgovornošću to tvrdim. Nije lako živjeti u ovim krajevima dok zločinci hodaju po Vukovaru, za koje stanovnici u Vukovaru znaju da su upirali prste u neke "evo ove izvucite iz autobusa, ove likvidirajte, ove sankcionirajte". Nije ni meni bilo lako kada smo prvi puta ulazili u grad, možda čak i za vrijeme dok nije došlo do mirne reintegracije, kada smo služili mise opkoljeni s tenkovima i topovima, kada nas je UNPROFOR čuvao i zabranjivao da naši ljudi ne mogu ni pogledati kako im izgleda kuća. Nije to lako. Ali, ako danas imamo slogan "Hrabri ljudi", onda moramo biti hrabri i u tome. Kao što smo hrabro i puni nade čekali i dočekali povratak, mislim da možemo s puno nade i živjeti. Nada nije nešto što čovjeka zavarava, nije neki opijum. Nada je neka nutarnja iskra koju je Bog zapalio u čovjeku da se bori u trenucima neuspjeha, u trenucima kada ga možda uhvati beznađe i slično", istaknuo je nadbiskup Srakić.

"Mi moramo odati poštovanje prema onima koji su dali svoje živote, kojima je narušeno zdravlje, koji su osakaćeni. Ali, danas mi moramo gledati u budućnost. Ako su ovi branitelji pali za neke ideale, onda se pitamo koliko se ti ideali cijene u današnje doba, koliko se te vrednote realiziraju? Ako su dali živote za pravdu, da onda bude doista pravednost na svim mogućim područjima, uz sve poteškoće kojima prolazimo. Ako su dali svoje živote za mir, onda isto tako mi danas moramo živjeti u miru na svim područjima, a ne strepiti hoće li sutra izaći neki članak o tebi pa ti uništiti onaj nutarnji mir koji si zaslužio", poruka je koju je u toj prigodi Vukovarcima, ali i cijeloj Hrvatskoj putem etera HKR-a uputio nadbiskup Srakić.

Ika / HRsvijet