Kroničar franjevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici fra Miroslav Krajinović Carko zabilježio je u samostanskoj kronici ubojstvo gvardijana i župnika fra Nikice Miličevića i vikara i kapelana fra Leona Migića, koje su pripadnici Armije BiH mučki ubili 13. studenog 1993.

Zapis iz kronike objavljujemo u cijelosti:

Ubojstvo fratara u samostanu

Godine Gospodnje 1993.

Kroničar Fra Miroslav Krajinović Carko

13/XI-93 Subota

Žalosni dan. Ubojstvo naše braće u 13,00h
Fra Nikice Miličevića
gvardijana i župnika,
Fra Leona Migića
vikara i kapelana.
Pokoj vječni daruj im Gospodine,
i svjetlost vječna svjetlila njima. Počivali u miru Božjem.

Dogodilo se ovako: U 12.55h čuo sam neku galamu. Pogledao sam kroz prozor. Vidim četvoricu, trojica u vojničkoj uniformi, četvrti u crnom kaputu. Jedan tjera pred sobom fra Leona i reče mu: ''Stoj tude na stepenicama!'', koje vode u samostan. Fra Leon je sišao sa stepenica i stao. Uto se pojavi fra Nikica. K njemu pristupi vojnik. Udari ga šakom u lice, nogom u mošnje, opsuje mu ustašku majku i potjera ga u samostan. Ubrzo, čuo se pucanj rafala od kojeg je ubijen fra Nikica, a fra Leon ranjen, i pao pred vratima blagovaonice. Ubojica je pristupio fra Leonu, udario ga nogom uz riječi: ''Diži se!'' Kad se podigao, sasuo mu je rafal u zatiljak. Zadnje riječi fra Leona bile su: ''Nisam ništa kriv'', a fra Nikice, kad mu je ubojica govorio da će ga ubiti: ''Ubij!'' Zločinac je izvršio svoj naum. Fra Nikica je pao među dva krila vrata na hodniku. Nakon zlodjela, povukli su se. Sve je ovo promatrao časni brat fra Tomislav Tomičić, kojega je držao jedan od razbojnika na stepenicama koje vode na prvi sprat. U kući, tuga, žalost i strah. Dvije djevojke, Ivona Skoković i Snježana Bošnjak skočile su sa verande i otišle obavijestiti SUP. Stipo Tuka i Ivo Debeljak skočili sa verande. Stipo se sakrio među drva, a Ivo na štalu. Ubrzo je stigla vojna policija. Ja sam bio pred muzejom, i otvorio im vrata. Drugi dio vojne policije uletio je u razgovornicu i naredio da svi poliježu i stave ruke za vrat. Tako ih je zatekla civilna policija i naredila da ustanu. Vojna policija, a i civilna, počeli su pregled po sestarskim prostorijama. Ja sam pošao za vojnom policijom i došao do vrata, i vidim gvardijana mrtva. Rekao sam: ''Moj gvardijan ubijen; ovo se nije dogodilo ni za vrijeme Turske.'' Ugledah sestru Krunoslavu, reče mi: ''Ubili su fra Leona!''

Na dan pogibije braća su slavila svetu misu, pripremili se za propovijed na nedjeljnoj misi, a i za svoje imendane, sv. Nikola Tavelić – fra Nikica slavio, a fra Leon brata Leona ovčicu Božju. Fra Leon je bio miran. Ovčica Božja. Ljubio je Boga i sva stvorenja Božja. Najdraže mu je bilo, poslije obavljenih dužnosti, otići u prirodu, često uz pratnju životinja. Obradovao bi braću donoseći gljiva, voća i čajeva koje bi našao na šetnji. U grad nije zalazio i tako rijetko i svoje posjećivao. Fra Nikica je bio razgovorljiv. Dobra srca i svakom je pomagao govoreći: ''Daju nama, dajmo i mi drugima.'' Za kuću se izvanredno brinuo. Kad bi pošao na duži put, pitao bi: ''Šta komu treba, nek napiše.'' I zaista bi donio, pa ponešto i tko nije ništa tražio.

Braća su ležala mrtva. Počela saslušanja. Kad su policije otišle, počelo je spremanje braće. Sestre su pripravile potrebno, a Ivo Mijatović i Alojzije Skoković braću su oprali od krvi, obukli i stavili u mrtvačke sanduke. Oko 22,00h sata braću smo prenijeli u crkvu, pomolili se u tišini, izišli i povukli se u svoje sobe. Kako nam je bilo, teško je izreći. Sama Božja milost krijepila nas.

14/11-93 Nedjelja

Koncelebracija: Fra Vitomir dr. Slugić,
Fra Tomislav Trogrlić,
Fra Miroslav Krajinović.
Pred nama u lijesovima naša braća. Htjeli smo danas sahraniti našu braću. Morali smo odgoditi radi obdukcije.

15/11-93 Ponedjeljak

U toku noći obdukcija u specijalnoj bolnici. Prisustvovali: Ivo Mijatović i Stipo Tuka. U 12,30h zadušnice, u 13,00h sati krenuli smo na Karaušu. Križ nosi Mare Marijanova, unuka Franje Jukića. Vojnici i policija nose pokojnu braću i osiguravaju sprovod. Prati nas sitna kiša. Položili smo braću i kriptu kapelice. Iz grada bili: Matan Vukoja, Slavko Babić, Zoran Miličević, Štefica Šafradin i Ljubica Grgić žena Ante, koja je donijela buket cvijeća u kriptu. Svi skamenjeni. Fra Tomislav Tomičić glasno u kripti plakao, voljela ga pokojna braća, a i on njih. U našu kuću nastanili se Matan Vukoja i Slavko Babić. Morali napustiti vlastite kuće. U 16,35h SUP počeo opet saslušanja.