Najavljeni sudski progon vladajuće političke stranke u zemlji vjerojatno predstavlja i početak kraja te stranke. Dvadeset godina HDZ je presudno utjecao na sudbinu Hrvatske, sada bi se mogao urušiti gotovo bez ikakva otpora njegova vodstva i pasiviziranog članstva. Ironija sudbine je da HDZ nije otpuhan na izborima nego će mu glave, izgleda, doći Bajić.

No to se samo površnom promatraču može učiniti. Uistinu, HDZ je prestao postojati kada se naprasno s mjesta premijera povukao Sanader. Šizofrena situacija koja je tada nastala uporno je ignorirana, ignorirala ju je i novoustoličena premijerka sa svojim pobočnicima na vlasti, ignorirala ju je i javnost. Samo je Hrvatski list nekoliko puta pisao o tome kako se i zašto Sanader povukao, ali to kao da nikoga nije zanimalo. A upravo je u načinu Sanaderova dolaska i odlaska, kao i šteti koju je marljivo činio između ta dva događaja, tragedija HDZ-a kao stranke. I, na žalost, Hrvatske kao države jer je HDZ tijekom tog perioda presudno utjecao na sudbinu Hrvatske.

Idiotski je bilo vjerovati da će stvari u zemlji teći kako treba ako na čelo najveće stranke u zemlji dolazi manipulant na prijevaran i nasilan način, ako taj isti zatim postaje premijer, izda sve ono za što se stranka dotada zalagala i ako, na koncu, na mig stranih gospodara pobjegne s čelne pozicije u zemlji podvijena repa. U tom idiotizmu svi smo pomalo sudjelovali. Ako ništa drugo, propustili smo dostatno građanski odgovorno reagirati na sve ono što je taj čovjek sa svojom svitom činio državi, dakle svima nama. A o onima koji su mu se ulizivali i podsticali njegov destruktivni ego ne vrijedi ni trošiti riječi.

Zatvaranje očiju pred činjenicama cijeli niz godina sada dolazi na naplatu. No, varaju se oni koji misle da će nestankom HDZ-a stvari krenuti nabolje. Neće! Štoviše, tek nakon tog čina odstranjenja nekoć moćne stranke stižu prave nevolje. Budući da stvari nisu rasvijetljene onako kako bi trebale biti, stanje u zemlji će se dalje komplicirati, a narod će u redovima političke elite imati još manje autentičnih zastupnika nego što ih je dosada imao. Sanaderu je, ali ne samo njemu, već davno trebalo suditi, ali za veleizdaju! Odricanje od Domovinskog rata, gospodarskog pojasa, strateških gospodarskih i energetskih tvrtki, spremnost na trgovinu državnim teritorijem, srljanje u NATO bez referenduma, balkanizacija zemlje pod egidom europizacije – sve su to Sanaderovi grijesi kudikamo veći od koruptivnog sitniša za koji ga Bajić i društvo terete.

Nakon Sanaderova odlaska HDZ je nastavio Sanaderovu politiku, predvođen ljudima koje je Sanader postavio. Tko je onda mogao očekivati da će stvari krenuti nabolje!? Premijerka Kosor i ljudi iz njenog okruženja vjerovali su do posljednjeg trenutka u Sanaderovu dudu varalicu – EU! Mislili su da će ulazak u EU riješiti sve njihove i državne probleme, a i donijeti im i još jedan mandat. Zaboravili su potom da su oni isti koji su svojedobno instalirali Sanadera postavili i njih, te da ih isto tako mogu povući iz upotrebe kada procjene da nisu više upotrebljivi. Zaboravili su primijetiti i to da se državni odvjetnik u međuvremenu osamostalio i pretvorio u otuđeno tijelo državne moći koje svoju snagu crpi iz izravne suradnje s inozemnim institucijama i izvješća, ako je vjerovati Wikileaksu, češće podnosi američkom veleposlaniku nego Saboru.

Predsjednica HDZ-a u panici pokušava ohrabriti pokislu ekipu, ali iz njenih riječi izvire nemoć, fatalizam i prepuštanje sudbini. Vratit ćemo se u baraku i početi od nule ako treba, kažu. Međutim, ona nije bila u baraci, a  nije, izuzme li se Šeks, ni sadašnji HDZ  bio tamo. To je neki drugi HDZ, ne sliče na ljude koji bi poneseni idealima počeli ''s nule, iz barake''. Većina njih je u određenom trenutku kooptirana u stranku i nagrađena probitačnim mjestom u stranačkoj i državnoj hijerarhiji. Tako je, uostalom, i aktualna premijerka počela. Sanader je temeljito odradio svoj posao, detuđmanizirao HDZ.

Na krilima priče o ugroženosti i strahu od povratka ''komunjara'' HDZ bi i na ovim izborima mogao dobiti znatno više glasova no što mu ankete i analitičari predviđaju, no ne dovoljno da se održi na vlasti. Sastavljen od ljudi koje u najvećoj većini slučajeva ne veže ništa čvršće od interesa, uglavnom već konzumiranog, takav HDZ teško da će biti učinkovita oporba. A od još intenzivnijeg Bajićeva progona spasiti ih može samo procjena relevantnih inozemnih faktora da im je HDZ potreban još neko vrijeme kako ga eventualno ne bi zamijenila politička snaga koja ozbiljno misli ono što govori. Zasada, čini se, takvih naznaka nema.

Damir Pešorda