Tomislav Karamarko dao je intervju za list "Mi". Izdvajamo jedan dio na našim stranicama:

Na pitanje Kakav je Karamarkov stav prema Hrvatima u dijaspori, a posebno prema Hrvatima u BiH, rekao je: - Da nije bilo zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske, nikada ne bismo imali samostalnu, neovisnu i slobodnu domovinu. Za razliku od aktualne oporbe, Hrvate izvan Hrvatske doživljavam kao naše golemo blago i komparativnu prednost u svakom smislu. Zato trajnu brigu o dobrobiti naših Hrvata izvan granica Hrvatske ne smatram isključivo ustavnom već i moralnom obvezom te bitnom odrednicom politike koju vodimo. S ciljem bolje koordinacije i daljnjeg iskoraka u ovom području, izradili smo i usvojili Strategiju o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan domovine. U proces izrade Strategije uključili smo i predstavnike hrvatskih zajednica u svijetu te su njihovi prijedlozi, potrebe i iskustvo uvaženi pri izradi tog krovnog dokumenta. Moramo omogućiti bolje veze domovine i iseljeništva, olakšati ulaganja, povratak i useljavanje. Moramo iskoristiti njihove lobističke i svekolike druge mogućnosti. A da bi smo ih pogledali u oči moramo biti iskreni i priznati – da smo ih – umjesto zahvalnosti za sve što su dobro učinili za Hrvatsku – jedno vrijeme bili prilično zanemarili.

Posebnu i trajnu brigu moramo posvetiti Hrvatima u Bosni i Hercegovini, koji su ondje jedan od triju konstitutivnih naroda a kojima su trenutačno ugrožena njihova zajamčena ustavna prava. Ovakvo stanje je neodrživo i stvari treba mijenjati – i zbog budućnosti tamošnjih Hrvata – čiji se broj od početka rata gotovo prepolovio, ali i zbog budućnosti Bosne i Hercegovine, koja je u ovakvom ustrojstvu neodrživa. U fokusu našeg interesa su i hrvatske manjinske zajednice u susjednim zemljama, posebice Srbiji, Mađarskoj, Makedoniji, Crnoj Gori...

Na pitanje kako Karamarko vidi i ocjenjujete djelovanje Crkve u suvremenom društvu, rekao je: - Crkva je povijesno i tradicijski jedan od naših najvećih temeljnih stupova. Da nije bilo Crkve kroz sva ova duga i teška stoljeća, davno bismo izgubili hrvatski nacionalni identitet. Zato su mi neshvatljivi neki pokušaji da se značaj Crkve u javnosti minorizira. Ponekad imamo dojam da neki krugovi u javnosti stvaraju klimu da se praktični vjernici moraju sramiti svoga uvjerenja, jer je biti vjernikom navodno nešto „nazadno“. To je jednostavno nedopustivo u 21. stoljeću, u vremenu kada se borimo za kojekakva prava i različitosti. Kao vjernik ne mogu dopustiti da se ismijavaju i vrijeđaju naše katoličke svetinje, isto kao što branim pravo svakog drugog vjernika na poštovanje njihovih vrednota. Crkva suvremenom hrvatskom društvu uvelike pomaže u socijalnom, obrazovnom, prosvjetiteljskom i svekolikom drugom smislu. Njezina uloga savjesti hrvatskog društva se nastoji umanjiti. Ali njezin glas nalazi put do srca vjernika, ali i nevjernika. Ponekad se možda ne trudi dovoljno predstaviti sve svoje doprinose, pa onda u prvi plan isplivaju samo kojekakve afere ili negativnosti. Ali sporadični napadi neće uzdrmati instituciju koja je nadživjela pokoljenja.

Na pitanje koga bi Karamarko s društvene i crkvene scene izdvojio kao „osobe stoljeća" odgovrio je: - Mislim da je taj izbor zapravo vrlo jednostavan. U novijoj hrvatskoj povijesti više od svih, ističu se dvije osobe. Smatram da su Franjo Tuđman i kardinal Franjo Kuharić imali ključnu ulogu u nastanku i stasanju Republike Hrvatske, i to u vremenima kad je malo tko vjerovao u nas i kad nam je malo tko davao ikakve šanse. Franjo Tuđman je ovu zemlju vodio na političkom planu, dok je kardinal Kuharić bio njezin duhovni vođa. A obojica su svojim djelovanjem i vizijom pridonosili zajedništvu hrvatskoga naroda i stvaranju hrvatske države. Mislim da još uvijek nismo svjesni veličine njihovih zasluga i da će proći još nekoliko desetljeća prije nego što shvatimo koliko je mnogo zapravo Republika Hrvatska dobila od te dvojice velikana.

Cijeli intervju pročitajte ovdje