Politika strogih mjera štednje ima razarajući učinak na zdravlje ljudi u Europi i sjevernoj Americi, povećava stope samoubojstava, depresiju, pospješuje zarazne bolesti te sužava pristup lijekovima i medicinskoj skrbi, pokazuje istraživanje Davida Stucklera, političkog ekonomista na Sveučilištu Oxford, i Sanjaya Basua, profesora medicine i epidemiologa na Sveučilištu Stanford, koji svojim istraživanjem pokušava dokazati štetnost politike koju provodi njemačka kancelarka Angela Merkel.

U radu koji će biti objavljen ovaj tjedan, istraživači upozoravaju na više od 10 tisuća samoubojstava i do milijun dijagnosticiranih slučajeva depresije u razdoblju koje nazivaju velikom recesijom, koju prate mjere štednje diljem Europe i sjeverne Amerike.

U Grčkoj, potezi poput rezanja proračuna za prevenciju HIV-a koincidiraju s rastom učestalosti virusa za više od 200 posto od 2011. godine, što je djelomično potaknuto i povećanjem zloporabe droga u okolnostima 50-postotne stope nezaposlenosti mladih, kažu istraživači.

Više od pet milijuna Amerikanaca izgubilo je pristup zdravstvenoj skrbi tijekom najnovije recesije, tvrde istraživači, dok je u Velikoj Britaniji, oko 10 tisuća obitelji gurnuto u beskućništvo zbog vladinih proračunskih rezova.

>>George Soros: Njemačka štednja bi mogla uzrokovati slom eura

Naši političari moraju ozbiljno, a u nekim slučajevima duboko i temeljito, razmotriti zdravstvene posljedice izbora svoje ekonomske politike, kaže David Stuckler, viši istraživač na Sveučilištu Oxford i suautor istraživanja Zašto štednja ubija?.

Štete koje smo ustanovili kao što su povratak malarije i napredovanje HIV-a, manjak osnovnih lijekova, gubitak zdravstvenog osiguranja te epidemije alkoholizma, depresije i samoubojstava koje su se mogle izbjeći, govore kako stroge mjere štednje imaju razarajući učinak, kaže Stuckler.

I njegove prethodne studije objavljene u časopisima, kao što su The Lancet i British Medical Journal, povezale su rastuće stope samoubojstava u nekim dijelovima Europe s učincima mjera štednje, a Suckler je otkrio i da se epidemija HIV-a širi zbog rezanja u službama koje se bave ugroženim osobama.

Stuckler i Basu smatraju da negativne javno-zdravstvene posljedice nisu neizbježne, čak i tijekom najgorih ekonomskih katastrofa. Koristeći podatke iz američke velike depresije 1930-ih i postkomunističke Rusije, a na nekim primjerima i iz sadašnje gospodarske krize, tvrde da epidemije ne moraju biti neizbježni pratilac financijskih kriza, ako vlade učinkovito reagiraju.

R.H.