Euforija oko oslobađanja generala iz haškog zatočeništva još se nije stišala, a snage koje u Hrvatskoj nastoje izjednačiti ratnu krivnju za sukobe na prostoru bivše Jugoslavije ponovno djeluju. Zagovornici ravnomjerne raspodjele krivnje zadobili su, oslobađanjem generala, privremeni poraz od kojeg se nastoje oporaviti svim snagama.

Tek koji dan nakon veličanstvenog dočeka generala u medijski prostor su puštene informacije o postojanju velikog broja ne procesuiranih zločina od strane Hrvatske vojske za vrijeme Oluje. Medijska ofenziva samo je na tragu izjava premijera Milanovića i predsjednika Josipovića koji su, osvrćući se na presudu generalima, izjavili kako je rat bio krvav te kako je bilo zločina sa strane HV-a. Bio je to signal medijskim pokroviteljima aktualne vlasti da krenu, bolje reći da nastave, politiku pomirbe u regiji izjednačavanjem ratne odgovornosti između agresora i žrtve.

>>Zoran Pusić i Vesna Teršelić traže podizanje novih optužnica

U obranu krhkih postignuća pomirbe, predvođene dvojcem Pusić-Josipović, uključio se i DORH koji je ekspresno zatražio od haškog suda dokumentaciju o Oluji, a sve kako bi barem netko u Hrvatskoj odgovarao za zločine. Gotovo da je raspisana potjera kojom se traži bilo koji visoki, vojni ili politički dužnosnik, Tuđmanove Hrvatske kako bi, u ime pomirbe sa susjedima, odgovarao za neki zločin.

Službena Srbija, uronjena u histeriju nakon oslobađajuće presude generalima, traži krv, a zbog straha od zastoja u procesu pomirbe vladajuća koalicija u Hrvatskoj spremna je izručiti danak u krvi.

U kontekstu izjednačavanja krivnje treba promatrati i Josipovićev posjet Lapcu. Upravo iz Lapca Josipović je poslao poruku kako je tužba Republike Hrvatske nepotrebna.

-Ako se ono što se željelo postići tužbom može ostvariti dogovorom, tužbe postaju nepotrebne. U Hrvatskoj je ocjena o tome u rukama vlade-kazao je Josipović dopisnici Tanjuga.

>>I dalje na poziciji 'regiona': Josipović za povlačenje međusobnih tužbi Srbije i Hrvatske

Već ranije je ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić najavljivala kako će se tužba protiv Srbije povući ukoliko se riješi pitanje poginulih i nestalih, povrat imovine i suđenja za ratne zločine, ali opet po pitanju individualne odgovornosti.

Međutim, je li to dovoljno?

Poruka koju šalju Pusić i Josipović mogla bi se sažeti u nekoliko rečenica: agresorska država treba vratiti otuđena kulturna dobra, ukazati na masovne grobnice u kojima su skriveni posmrtni ostaci tisuća branitelja i civila te osuditi nekoliko pojedinaca za krvavi pir nad hrvatskim selim i gradovima.

Analizirajući stavove aktualne hrvatske vlasti dolazimo do zaključka kako bi ovakva vrsta „pomirbe“ amnestirala odgovornost države Srbije za agresiju, a odustalo bi se i od desetaka milijardi eura ratne odštete. Sve kada bi službena Srbija i pristala na plaćanje ratne odštete, vratila kulturna dobra i ukazala na sudbine nestalih Hrvatska bi morala inzistirati na presudi Međunarodnog suda pravde. Nikakav novac ne može ispraviti niti isprati čin agresije, potrebno je osuditi politiku agresije i smjestiti agresorsku politiku na zasluženo mjesto u povijesti. Potrebno je dati zadovoljštinu tisućama hrvatskih vojnika i civila koji su stradali u naletu osvajačke vojske. Tek tada hrvatska politika može pokrenuti proces pomirenja, tek kada hrvatski narod koji je pet godina patio pod granatama i zračnim uzbunama dobije zasluženu zadovoljštinu.

Do tada, Pusić i Josipović nemaju mandat hrvatskog naroda za povlačenje tužbe. Svaki njihov potez koji ide u pravcu povlačenja tužbe može se smatrati činom izdaje hrvatske povijesti, istine o Domovinskom ratu i hrvatskih nacionalnih interesa. Nastavak ovakve politike služi interesima sila koje godinama nastoje oblikovati prostor jugoistočne Europe prema svojim interesima, a ne prema interesima povijesne istine. Pomirba zasnovana na temeljima koje zagovaraju Vesna Pusić i Ivo Josipović može donijeti prisilnu kratkotrajnu pomirbu, ali će svakako posijati sjeme nezadovoljstva koje će stvoriti temelje za nove ratne sukobe.

Željko Primorac