“Udbina, malo mjesto u Lici ponovno je uzavrelo. Hrvatski građani srpske nacionalnosti spremaju se na veliki prosvjed protiv presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču tijekom posjeta predsjednika RH Ive Josipovića, Udbini.

Prosvjede, po potvrđenim informacijama organizira Đoko Opalić, bivši kapetan agresorske JNA, a kasnije pripadnik terorističkih postrojbi na okupiranom području Hrvatske zvanom SAO Krajina. Treba navesti da je Zakonom o oprostu Đoko Opalić bio aboliran. Isto tako doznajemo da djelatnici policije traže Đoku Opalića kako bi spriječili prosvjede prilikom dolaska predsjednika RH oko 15.00 sati. Razvoj situacije u Udbini pratit ćemo i dalje, posebno od 15 sati kada se očekuje dolazak Predsjednika RH dr. Ive Josipovića.” - ovaj je tekst objavljen na portal Dnevno.hr jučer, u četvrtak, 22. studenog u 12.26 sati.

Zašto abolirani Đoko prostor oko sela Komići naziva “lovištem”?

Nakon toga na portalu Dnevno.hr više nije bilo vijesti o tome da li je policija uspjela pronaći Đoku Opalića, “bivšeg kapetana agresorske JNA, a kasnije pripadnika terorističkih postrojbi na okupiranom području Hrvatske zvanom SAO Krajina, a koji je Zakonom o oprostu aboliran.”

U današnjoj Slobodnoj Dalmaciji, na zadnjoj stranici, objavljen je tekst pod naslovom “Ivo Josipović u Udbini: Povratak Srba ako je održiv”. U daljnjem tekstu piše: “Mještanin sela Komića Đoko Opalić kazao je kako je 1995. nakon Oluje bilo “ulovljeno i ubijeno sedam stanovnika starijih od 75 godina”, na što je Josipović poručio svim građanima da se Republika Hrvatska prema svakom zločinu i počiniteljima odnosi jednako, te da ne vjeruje da se zločin u Komiću nije istražio.”

Predsjednik Josipović pohvalio harmoniju Srba, Hrvata i Bošnjaka

Na portalu Dnevno.hr je u četvrtak navečer, u 20.49 objavljen tekst pod naslovom “Josipović u mirnoj Udbini pohvalio harmoniju Srba, Hrvata i Bošnjaka”, a u podnaslovu piše: “Mještanin sela Komića Đoko Opalić, inače i tajnik SAB-a, nazvao je prostor oko svojeg sela lovištem. Kako je rekao, 1995. godine nakon Oluje bilo je 'ulovljeno i ubijeno sedam stanovnika starijih od 75 godina' a danas budući da je prostor pust, 'postaje pravo lovište za divljač i svakim je danom sve manje vjerojatno da će se prostor obnoviti i revitalizirati.”

Dakle, u četvrtak prije podne je Đoko Opalić bio abolirani “bivši kapetan agresorske JNA, kasnije pripadnik terorističkih postrojbi na okupiranom području Hrvatske zvanom SAO Krajina”, kojega je tražila policija zbog organizacije prosvjeda, da bi Đoko poslije podne postao (op.a. bezazleni) “mještanin sela Komića”.

Varljiva udbinska harmonija: zločini i...Zločini

Što je zajedničko prijepodnevnome i poslijepodnevnome Đoki? Pa kako vidite, Đoko je ostao Đoko, samo što je od prijepodne do poslijepodne promijenio retoriku i stil. Naime, ujutro je prijetio prosvjedom, a poslijepodne je za medije, i pred Josipovićem, prostor oko svojeg sela nazvao lovištem, na području kojega je nakon Oluje, kako je rekao, “bilo ulovljeno i ubijeno sedam stanovnika starijih od 75 godina”.

Predsjednik Josipović je odgovorio kako “se Republika Hrvatska prema svakom zločinu i počiniteljima odnosi jednako, te da ne vjeruje da se zločin u Komiću nije istražio”.

A mogao mu je odgovoriti i pitanjem: “Znate li, dragi gosp. Komiću, koliko je Hrvata u Udbini živjelo prije Oluje? I znate li, koliko je do sada istraženo zločina koje su počinili Srbi nad Hrvatima? I to samo na području Udbine i Like?”

Udbina - od biskupijskog sjedišta do hrvatskog stratišta

U krajnjem slučaju, obojica su se o svemu mogli informirati na internetu. Ili su mogli popričati s biskupom Milom Bogovićem, inicijatorom izgradnje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini, koja je postala znakom i sakramentom ljubavi Hrvata za Domovinu, narod i vjeru, a koja je izgrađena kako bi Hrvate podsjećala na bitku na Krbavskom polju, kada je 1493. od strane turskih osvajača poraženo više od 10 tisuća hrvatskih vojnika, čijom je krvlju natopljeno čitavo Krbavsko polje.

Inače, Udbina je tijekom povijesti bila biskupijsko sjedište, da bi nakon toga u 15. stoljeću postala hrvatsko stratište, a nakon Drugog svjetskog rata je postala mjesto bez Hrvata, s uništenim crkvama i zatrtim hrvatskim imenom. Nakon Domovinskog rata, u ovom malom ličkom mjestu ponovno žive Hrvati, koji su 1991. bili protjerani i do Oluje tom području nisu imali pristupa, a gospićko-senjski biskup Bogović pokreće izgradnju crkve, kojoj hodočaste brojni Hrvati za Dan hrvatskih mučenika.

Zrin, Gvozdansko, Španovica, Udbina...

I znače li prijepodnevnome i poslijepodnevnome Đoki išta imena hrvatskih mjesta, koja stoje uz bok Udbini: Zrin, Gvozdansko, Španovica?

Jer, iz tih su hrvatskih mjesta u Hrvatskoj Hrvati planski iseljavani, kako bi Srbi bili planski naseljavani. A prije toga je obavljeno masovno punjenje jama, dok su preživjeli protjerani, uz zabranu povratka.

Sve do Oluje. Tada se Hrvati počinju vraćati. Na svoju zemlju. Hrvatsku zemlju. U Hrvatskoj.

Petra Jurčević