Samo dan prije izricanja presude generalima Gotovini i Markaču u Haagu Hrvati su bili ponižen narod koji je tumarao svojom domovinom poput zombija upravljanih na daljinski. Dan ranije nad nama je vršen prisilni eksperiment provođenja katarze.

Samo dan ranije Documenta je, pretplaćena na propovjedi s malih ekrana, nametala pomirbu putem izjednačavanja krivnje. Pisalo se o presudi Tuđmanovoj Hrvatskoj, sve je bilo pripremljeno, Hrvatska ideja je trebala nestati na duže vrijeme. Dvanaestogodišnji trud ispiranja mozgova konačno se trebao kapitalizirati pravnim aktom, osudom ideje hrvatske državnosti putem presude generalima zbog provođenja udruženog zločinačkog poduhvata.

Međutim, pravda ili neki drugi viši sud, pobrinuli su se za drugačiji ishod. Generali su oslobođeni krivnje i pušteni na slobodu, a Hrvatska je dobila novu priliku. Potlačena, obespravljena i zatirana masa ponovno je izašla na ulice, iz mračnih ormara izvađeni su stjegovi, a pjesme, koje su do jučer proglašavane nacionalističkim i fašističkim, ponovno su se zaorile hrvatskim trgovima. Nakon dvanaest godina pojavila se Hrvatska za koju su mnogi mislili kako je uništena, nestala ili „preodgojena“. U jednom danu srušilo se, kao kula od karata, sve ono što su anacionalne snage gradile dvanaest dugih godina.

Hrvatska ideja je, u posljednji trenutak, dobila dva moralna autoriteta bez premca. Hrvatska je ponovno dobila uzore i simbole. Sve nade Hrvata ponovno su, kao i za vrijeme Domovinskog rata, uperene u dvojicu generala. Imaju li nakon godina robije, već prosjedi, snage za novu bitku?

Htjeli to oni ili ne, generali Gotovina i Markač jedini su javni moralni autoriteti u današnjoj Hrvatskoj. Ne treba zaboraviti kako su dvojica generala i simbol ideje Hrvatske državnosti s početka devedesetih godina prošlog stoljeća. Kao takvi biti će pod povećalom javnosti. Odmjeravati će se svaka njihova izjava, vagati svaki njihov zaključak. Ne treba se stoga čuditi što brojni politolozi i analitičari već nagađaju u budućim političkim koracima tek oslobođenih generala. Svjesni su ogromnog političkog kapitala utjelovljenog u dvojici generala. Njihovu sumnju bude i odmjerene i pomno promišljene poruke koje su Gotovina i Markač izrekli po povratku u domovinu. Unatoč svim očekivanjima poruke generala nisu bile o prošlosti i ratu već o budućnosti i napretku. Zašto bi i govorili o prošlosti, za njih je ona potpuno jasna i čista. Zbunjenosti zlonamjernih komentatora i protivnika nacionalne Hrvatske nema kraja. Kada su već pripremili napade kojima su željeli pokazati štetnost odluke o oslobađanju generala za ideju pomirbe u regiji, Gotovina poziva izbjegle Srbe da se vrate svojim kućama u Hrvatsku te osuđuje počinjene individualne zločine za vrijeme Domovinskog rata. Stječe se dojam kako je general uvijek korak ispred zagovornika regije. Je li to promišljen politički čin čovjeka koji, ukoliko se želi baviti politikom na ovim prostorima, jasno percipira težnju svjetskih centara moći za suradnjom u jugoistočnoj europi ili čin običnog čovjeka koji razlučuje stravičan individualni zločin, primjerice ubojstvo obitelji Zec, od politike države i nacionalne ideje?

Ono što je nedvojbeno je činjenica kako je ljevica u Hrvatskoj dobila iznenadan napad glavobolje, ispred sebe nemaju samo proslavljenog ratnog heroja već i inteligentnog pojedinca koji se nikako ne uklapa u standardne stereotipe o kriminalnoj, intelektualno inferiornoj i ruralnoj nacionalnoj Hrvatskoj.

Generali se ne moraju nužno politički aktivirati već sama njihova prisutnost dala je snagu nacionalnoj Hrvatskoj, pozorno će se pratiti njihovi stavovi i razmišljanja. Privremeno je nacionalna ideja nadvladala ideju bezuvjetnog utapanja u regiji, Hrvatska je privremeno oživjela, dobila priliku da obrani svoju časnu prošlost i na tim temeljima izgradi sretniju budućnost, a sve zahvaljujući dvojici ljudi.

Željko Primorac