Polaganjem vijenaca na spomen-obilježje masovne grobnice i okupljanjem izaslanstava u Škabrnji je obilježena 21. obljetnica stradanja toga ravnokotarskog mjesta.

Nakon polaganja vijenaca ministar obrane Ante Kotromanović izjavio je kako smo na primjeru generala Gotovine i Markača vidjeli da je pravda spora, ali dostižna te kako se nada da će zločinci i nalogodavci zločina u Škabrnji biti osuđeni.

Na središnjoj komemorativnoj svečanosti na Trgu Franje Tuđmana u Škabrnji, ministar obrane je, podsjetivši na srpski zločin u tom mjestu 18. studenoga 1991., rekao kako su u tom mjestu goloruki išli na tenkove, no da je na sreću u Zborno područje Split došao Ante Gotovina te nije dugo trebalo čekati "Maslenicu" i "Oluju", javlja HRT.

Kako je naglasio ministar Kotromanović, od generala Gotovine nikad nismo dobili zapovijed - uništi, sruši ili zapali te je u vezi s haškom presudom rekao da je pravda spora, ali dostižna.

Ministar Kotromanović je također istaknuo kako je današnji dan tužan dan koji Hrvatska nikada neće zaboraviti. Svi znamo što je bilo 18. studenoga 1991. u Škabrnji. Ovo je bio hrvatski Alamo i to poštujemo i cijenimo, rekao je ministar Kotromanović.

Nadbiskup Puljić: Vukovar i Škabrnja simbol našeg stradanja

Zadarski nadbiskup Želimir Puljić je na misi u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije rekao da su Vukovar i Škabrnja simbol našeg stradanja i bolni podsjetnik žrtava koje su pale za samostalnost Hrvatske, ali da nam sada valja gledati u budućnost. Dodao je da je Škabrnja danas trajno povezana s Vukovarom. Vukovar i Škabrnja nisu izdržali, ali izdržala je Hrvatska, zahvaljujući njezinim braniteljima i potpomognuta molitvom njezinih građana, istaknuo je Puljić. Sada nam valja gledati u budućnost, a to nam je poručio i naš sumještanin general Ante Gotovina, poručio je.

Nakon mise sudionici sjećanja na škabrnjske žrtve srpske agresije iz 1991. u koloni sjećanja otišli su na mjesno groblje, gdje su položili vijence.

Nema obitelji u kojoj nitko nije stradao

Podsjetimo, nakon topničkog napada 17. studenog 1991. JNA i srpske paravojne postrojbe ušle su u selo te uništile kuće, gospodarske objekte, crkvu. Žene, djeca i starci ubijani su dok su izlazili iz skloništa. Prvi dan srpske okupacije ubijena su 43 škabrnjska civila i 15 branitelja. Pokolji i progoni nastavljeni su idućih dana. Tijekom višegodišnje okupacije pa do oslobođenja u Oluji 1995. broj škabrnjskih žrtava povećao se na 86. Još šestero mještana poginulo je nakon rata od zaostalih minsko-eksplozivnih naprava. U Škabrnji nema nijedne obitelji u kojoj netko od najmilijih nije stradao.

Osim Zorane Banić, koja je pravomoćno osuđena te je odslužila zatvorsku kaznu od šest godina, nitko od nalogodavaca strašnih zločina nije priveden. Sedamnaest počinitelja zločina osuđeno je u odsutnosti, ali još njih 16 nije dostupno hrvatskom pravosuđu. Zbog zločina u Škabrnji vođeno je više kaznenih postupaka pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu. Milan Babić, kao predsjednik tzv. srpske krajinske oblasti, bio je osuđen na 11 godina zatvora. Milan Martić, načelnik kninske milicije, sekretar unutarnjih poslova i ministar obrane i unutarnjih poslova tzv. srpske krajinske oblasti te predsjednik te samozvane tvorevine, izdržava zatvorsku kaznu od 35 godina.

R.H.