Arhiva članaka HRsvijet.net

Da li je dosta samo propovijedati Evanđelje i poučavati, pa baš bilo koga, tj. i onoga koji je primio sve inicijacije u nekoj od kršćanskih crkava, a da netko povjeruje u to što se propovijeda i naučava ili pak da se netko obrati koji je zaboravio na svoje kršćansko porijeklo odnosno svoje, spomenute, inicijacije? Mozda nekoga zanima da li ja vjerujem u Krista, tj. u njegovo Evanđelje?

Kad sam išao u osnovnu školu vrlo mi je bilo interesantno u izučavanju predmeta fizike kako nam je nastavnik (tako se u socijalizmu nazivalo učitelja) izvodio neke pokuse odnosno dokaze, da je nešto evidentno odnosno istinito što su znanstvenici otkrili i nalazi se u školskim udzbenicima. Pa navodim, sijećam se, primjer elektrolize (fizika a i kemija u istom primjeru). Učio sam katolički katekizam pod vodstvom, naravno, zupnika. zupniku sam vjerovao da me dobro i istinito poučava, jer sam kod roditelja opazio da drze do njega, a osobito da, zapravo, vjeruju u Boga.

Moj pokojni otac je rođen u početku prošlog stoljeća i  kao dječak je obolio od neke španjolske bolesti i već je, kako kazu (svjedočeno je) zaudarao grobom, jer od iste bolesti su mu umrli brat i sestra. Njegova majka, moja pokojna baka, je donijela odluku da zatrazi pomoć od svog zupnika; odnijela mu je komadić dječakove odjeće i zamolila zupnika da se pomoli za ozdravljenje njezinog sina-dječaka. Inače u selu (zupi) je ostala priča da je taj zupnik zivio asketski i vrlo pobozno, vraćao je nekima desetine (davanja), a neke je djelio ugrozenima.

Čini mi se da i ime pamtim, tj. da je to bio fra Šimun. I fra Šimun je molio za ozdravljenje dječaka Antu nad tim komadićem odjeće. Vratio je majci odjeću uz napomenu da čini pokoru i moli da joj sin ne upane u napast psovanja Boga i svetinja što se već zahuktalo na hrvatskom tlu. Majka se vratila doma i našla je ziva dječaka koji se vratio u zivot i potpuno je ozdravio.

Usput, otac Ante je u svom braku dobio četrnaestero (mene 12.) djece. Samo taj detalj iz zivota odnosno svjedočanstva u mojoj obitelji je bio dovoljan da beskrajno vjerujem u ono što su me fratri, najviše kao zupnici, učili ili propovjedali. A od pokojnog oca nikad nisam čuo da je opsovao Boga, Majku Bozju (Gospu) ili druge svece. I još se jedno ozdravljenje (čudo) dogodilo u mojoj obitelji. Naime moja pokojna majka je bila također na umoru, a imala je iza sebe 11 djece, tj. jedanaesto kao malu bebu u pelenama. Isti taj, moj pokojni otac, je kleknuo kraj postelje i na  uho rekao umirućoj; a da je umirala svjedočio nam je susjed i rođak koji joj je mirio temperaturu i rekao je: Ante, još jedna unca i gotova je! Dakle rekao je svojoj supruzi: Marija zavitovao sam se dragoj Gospi i ti joj sada reci-moli da te ozdravi! Majka je uzdahla, ali nije izdahla, već je primila novi zrak za nastavak zivota i još je rodila troje djece (mene prvoga iza kako je ozdravila). I još mi je otac pričao dva događaja-čuda, ali za sada dosta, kao i jedan divan, ali veličanstveno čudesan događaj za vrijeme II. svj. rata koji se dogodio mojoj pokojnoj majci, koja se ispovjedila pred sinjskim fratrom, a rodom iz mog  sela Prugova, fra Rafom Kainićem (poslije i mučen-zapaljen u istom ratu u selu Brnaze kod Sinja od strane Njemaca). Ona je osjećala teret rađanja brojne djece, a posebice jer su joj se rugale okolne zene, pa je iza sedam rođene djece pokušala čuvati se od trudnoće. No, kršćanska savijest joj je otkucala da zivi u grijehu te je išla na ispovjed, kad je prigodice iz Sinja došao fra Rafo, jer je zupnik nekamo nestao i ona je uvijek s radosnim uzdahom, jer nam je to rado ponavljala, znala reći: nikad se tako nisam u zivotu ispovidila, jer me je ispovidio svetac!

I majka je poslije te ispovjedi rodila još sedam djece, od kojih ima i anđela. Dakle fra Rafinu revnost za dušama, koje su ostale bez zupnika, nije priječila udaljenost Sinja od Prugova, pa je dolazio pješice, ako ne bih stigao vlakom (vlak zvan Rera), a da  i jest, onda je to bilo samo do Grla(pokraj Klisa), a onda ostatak oko sedam kilometara pješice do Prugova uz mogućnost da bude zaustavljen od raznih ratnih postrojbi i, što ono se kaze, pod zivu glavu. A nitko ga nije od starješina iz samostana na to nagovarao, jer je inače bio profesor na fratarskoj gimnaziji. Zar to nije čudo, roditi još 7 djece, a među njima i anđela za Nebo, jer je umrlo kao dijete?

Kratko: Isus nije samo propovijedao radosnu vijest nego je ozdravljao, istjerivao đavle, oslobađao uzete, dizao mrtve i činio je i druge znakove i čudesa, a isto je tako ostavio i svojim apostolima i učenicima da i oni to čine u njegovo Ime, jer samo govoriti da se netko obrati jer je tu  kraljevstvo nebesko, a bez svega gore navedenog je mlaćenje prazne slame. Da je tu kraljevstvo Bozje, tj. ako je ono tu onda to potvrđuju djelatnici istog kraljevstva onim djelima ondnosno ovlastima koje im je Krist dao da se njima sluze.

Mističarka Marija Valtorta spominje-piše  kako joj je Krist rekao da prevladava slamnato kršćanstvo, i da je kao nekakav izgladnjeli kostur. I nije čudo da imamo intervencije iz Neba preko Majke Bozje koja je postala naša majka pod Kristovim krizem na Kalvariji i da se brine za svoju djecu te nas skuplja sa svih strana svijeta u svoja poznata svetišta od kojih se u jednom i sad javlja svijetu preko vidjeli/a/ca. Pa da, ako je majka onda je i odgovorna za svoju djecu, a djeca su ono stado koje je povjereno Crkvi preko njenih pastira, a ovi se ponašaju kao najamnici, u velikoj većini.

Ovce bez pastira lutaju i upadaju u zamke grabezljivih vukova. Majka ne moze to dugo podnositi. Na ovo pisanje sam potaknut dozivljajem duhovne obnove koja je bila od 4. do 6. rujna ove godine (2012.) u Komizi a predvodio ju je dr. fra Ivo Pavić. Eto opet fratar, po treći put!


Nikola Bašić, Vis