Pod sloganom „Mali križ- velika žrtva“ Zajednica udruga hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata (13.6. 2020.) organizirala je u Slavonskom Brodu 18. godinu za redom komemorativni susret sjećanja na poginulu djecu u hrvatskom pobjedničkom Domovinskome ratu.

Naime, tijekom srpske i ine agresije na Republiku Hrvatsku poginulo je 402 djece, od toga 28, najviše. u Slavonskom Brodu.

Susret se organizira sa željom da se ne zaborave nevine žrtve, ali i da se podsjeti sve one koje treba da još do danas nitko nije odgovarao za ove strašne zločine.

Na ovom skupu, koji je održan pod pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja, ni ove godine nije bilo predstavnika Documente i sličnih udruga, baš kao ni Pupovca ili pak Ognjena Krausa, pa se stoga ponovno postavlja pitanje: zbog čega djeca stradala u Domovinskome ratu dobivaju manji ili gotovo nikakvi prostor na medijskoj i inoj sceni?

Kad je riječ o stradaloj srpskoj djeci iz II. svjetskog rata o tome razni pupovci, goldsteini, klasići i drugi neprestano ukazuju, a samim time i traže odgovornost Hrvata.

Za poginulu hrvatsku djecu nitko osim Zajednice udruga civilnih stradalnika Domovinskog rata ne vodi posebnu skrb, odnosno „svi“ su po tom pitanju jaki „na papiru“.

O hrvatskoj djeci stradaloj u Domovinskom ratu još nije snimljen igrani film, (a vjerojatno tako skoro i ne će), kao recimo o Diani Budisavljević, koja je tijekom II. svjetskog rata, kako pišu beogradski mediji, „iz ustaških logora spasila oko 10.000 dece“. Ta će žena uskoro i u centru Beograda dobiti svoj spomenik, a po njoj će tamo nazvati ulice i trgove.

U Hrvatskoj još ni jedna ulica ili trg ili kulturna ustanova ne nosi ime po nekom stradalom hrvatskom djetetu.

Sramno, ali je tako.

 

Mladen Pavković

Share
0