Vrhunac ovogodišnjeg Došašća bješe dolazak cjepiva. Cjepivo kao spas u posljednji čas, kao truba koja najavljuje dolazak spasonosne konjice. Onda kao kontrapunkt tom olakšanju i ushićenju: vidimo Capaka kako jaše na praznoj kutiji. Na Ivandan bi upriličeno prvo promidžbeno cijepljenje.
Još je samo nekoliko dana do Božića, a nema čak ni hinjene božićne radosti, kamoli istinske. Gledam maskirane ljude kako tumaraju zagrebačkim ulicama s turobnom sjenom na čelu i nekom izgubljenošću u očima. I sva ta gibanja ostavljaju nekakav neodređeni dojam uzaludnosti nalik kretanju muha suočenih s preprekom prozorskog stakla.
Bosna i Hercegovina ponovo se vraća kao tema u međunarodne odnose. Više je razloga tome.