Nema se baš previše smisla osvrtati na kolumne Ante Tomića. Predvidiv je do klišeja, kako u izražajnom tako i u idejnom – da ne kažem ideološkom – pogledu. Međutim, s vremena na vrijeme treba podsjetiti na obrazac po kojem se prave tekstovi poput Tomićevih jer je to postupak karakterističan ne samo za njega, nego i za cijelu jednu skupinu propagandista jugoslavenske obnove.
Trenutna država BiH ima tri konstitutivna naroda, a dva entiteta. Tako je određeno 14. prosinca 1995. u Daytonu. Ne ulazeći u čisto politička pitanja, zapitati nam je se mogu li u takvoj državi biti 3 identiteta: hrvatski, srpski i bošnjački? Povijest nam kaže da su nastajali tim redom i sada su tu gdje jesu. Identitet, pak, zacijelo čini obrazovanje, kultura, duhovnost... Hrvatsko biće u BiH ima ih i zbog toga ima svoj identitet, bez obzira na to što mu političke prilike još nisu nimalo naklone, odnosno što mu ne daju ono što čak i manjine imaju po Europi.
Staru smo godinu ispratili s prizorima iz Petrinje, Siska, Gline… Kad je već izgledalo da više nema mjesta za još jednu tragediju u godini prepunoj pošasti, iskušenja i ograničenja, razorni potres pogodio je Banovinu. I Hrvatska se ponovo na najdrastičniji način suočila sa svojom stvarnom slikom. Iza razorenih kuća i izgubljenih ili uzdrmanih života ljudi izronila su desetljeća nebrige za jedan od najnapaćenijih, politički zaboravljenih i najsiromašnijih hrvatskih krajeva. Ukazao se jaz između trulog sustava okupiranog od bezličnih političkih podobnika i još uvijek žive i pozitivne, obične Hrvatske, s ljudima velikog srca, spremnih za pomoć i sposobnih za brzu samoorganizaciju.