Još je davne jeseni ’93. Alija Izetbegović poslao transporter UNPROFOR-a po Ivu Komšića. No, to je bio samo početak bošnjačkog kadroviranja hrvatskih članova Predsjedništva BiH. Lagumdžija je 2006. izmislio (opet) Komšića, samo Željka. A, evo, Ljiljan je Zlatni sada inaugurirao Slavena K. Sve jeftinije od jeftinijeg.
Sukob Plenkovića i Milanovića samo se uvjetno može nazvati osobnim sukobom, osobna netrpeljivost ovdje nije presudna, riječ je o grešci u strukturi političkog sustava za koju se moglo predvidjeti da će ju netko prije ili kasnije iskoristiti kako bi destabilizirao državu. Milanović to sada čini, počeo je s time uoči parlamentarnih izbora. Riječ je zapravo o svojevrsnom permanentnom pokušaju državnog udara koji se sastoji u ciljanom sabljenju ustavnog poretka, ignoriranju institucija, manipuliranjem javnošću, izazivanju kaosa i u konačnici preuzimanju vlasti revolucionarnim metodama.
Misleći kako je, određujući 5. kolovoza za dan jednonacionalnog okupljanja, zaslužio mirnodopski Zlatni ljiljan, Konaković je smetnuo važne povijesne činjenice o kojima je, primjerice, svjedočio general Dudaković. I, zato taj dan, to sarajevsko prebrojavanje (viška) Hrvata, treba biti upamćen i kao dan (bošnjačke) nezahvalnosti.