Sjećam se nedjelje, 24 sata prije polaska u prvi razred. Bio sam znatiželjan i nestrpljiv kao da sutra idem na more ili više od toga. Znam kakav je osjećaj ići na more, svake godine sam uživao ispitujući majku: „Za koliko dana idemo na more, koliko još dana do mora?“ iščekujući taj dan. Škola je bila nešto novo, nešto drugačije, nešto nepoznato i nešto dobro, a sutra je moj prvi dan. Nisam mogao niti zamisliti koliko će svakodnevni odlazak u školu biti ugodno iskustvo...

Nakon tri tjedna škole osjećaj je nestao. Ne samo da je nestao, već se promijenio u nešto suprotno. „Mama, da li sutra moram ići u školu? Ja više ne bih.“ - pitao sam. „Moraš sine, moraš...kako svi tako i ti.“

“Ali ja ne bih, meni u školi nije lijepo.“

„Sjećaš li se koliko si čekao da kreneš u školu, sjećaš li se da si me svaki dan ispitivao koliko još dana do škole.“

„Ali mama, to nije ono što sam ja mislio da je.“ – odgovorio sam.

Krenuo sam u školu sa dobrim osjećajem, a sada nešto moram. Ako nešto moram, nemam dobar osjećaj. Gdje mi je nestao osjećaj???

Nije li svima nama važnije znati razlog ZAŠTO nešto radimo od samog ponavljanja određenog sadržaja ili aktivnosti? Sve što radimo, radimo s razlogom da bi nešto dobili ili da nešto ne bi izgubili.

Npr. zašto peremo zube? Zato jer su vam roditelji rekli: „Ako ne pereš zube, pokvarit će ti se, a kada se pokvare morat ćeš kod zubara, a popravak zuba boli i zato peri zube svaki dan!“ i imamo konkretan razlog odnosno motivaciju. To znači sljedeće: ako mi padne motivacija ići ću kod zubara, a to će jako boljeti. Znači, dobili smo i više nego dovoljan razlog za pranje zubiju tj. održavanjem oralne higijene.

U školi je bila malo drugačija priča.

„Danas radimo matematiku, danas radimo hrvatski, danas imamo likovni, danas imamo glazbeni...“ Ali ZAŠTO???

Što ja konkretno dobivam s time? Zašto je važno znati matematiku, hrvatski, biologiju, fiziku...???

Hoću li završiti kod zubara ako neću slušali na matematici? :))). Što će se pozitivno dogoditi ako ću biti pažljiv na matematici ili što će se negativno dogoditi ako ću skakati po razredu za vrijeme sata matematike?

Odgovor je sljedeći: „Ako ćeš slušati na matematici, bit ćeš jednak kao i svi ostali, jer SVI slušaju, a ako nećeš, pozvat ćemo ti roditelje u školu i ponavljat ćeš razred.“

Hvala na motivu i posebno na novom osjećaju! :)

Da li je itko od nas dobio povod odnosno poticaj, pozitivan osjećaj za učenje tj. za uživanje u učenju osim onog: „Svi to rade, sva djeca tvojih godina to uče pa moraš i ti!“

Ako npr. volimo odlazak u kino, čitanje stripova, igranje nogometa ili nešto deseto moramo imati razlog, moramo imati interes za tim sadržajem ili nam netko mora jasno ukazati koje su dobrobiti ulaganja našeg vremena u te stvari odnosno, što gubimo ako to ne radimo.

Zamislite situaciju: vaše dijete ima par godina i vi mu stavite autić u ruke i kažete...od danas pa na dalje svaki dan moraš se u svojoj sobi igrati s autićem/lutkom . Kakav ćete osjećaj u djetetu izazvati?

Dijete će vas slijepo poslušati (ako zbog vaših odgojnih metoda ima strah) ili će vam odmah postaviti pitanje ZAŠTO. Ako vi ne možete pružiti  odgovor na pitanje zašto tj. ako ne pružite određenu dobrobit, dijete će se igrati autićem/lutkom samo zato jer ne želi kaznu.

Zamislimo samo na trenutak da vam nadređeni kaže: „Od danas pa na dalje, svaki ponedjeljak od 08:00 do 09:30 i svaki četvrtak od 10:00 do 11:30 igrat ćete nogomet (ili čitamo knjige ili nešto treće).“  „Ali ja ne volim nogomet!“...reći će netko, a vaš šef će odgovoriti: „Moraš igrati nogomet u tim terminima sljedećih godinu dana zato jer ga igramo SVI.“

Smatrate li da je odgovor “zato jer to rade SVI” u četrdesetoj godini zadovoljavajući razlog?

Danas svi znamo ZAŠTO smo nešto učili, ali kao djeca nismo imali takvo razumijevanje, zar ne? Jednostavno smo učili zato jer su nam rekli da TO moramo naučiti.

Jesmo li mi mogli razumijeti ZAŠTO je važno znati da je godine X počeo prvi svjetski rat? Neee, mi smo morali naučiti da je prvi svjetski rat počeo godine X zbog opće kulture, zar ne. A što je opća kultura? Opća kultura je upravo ono što moraju znati svi. No, je li takozvana opća kultura motiv za učenje djetetu od šeste do trinaeste godine? Zna li dijete u toj dobi što dobiva ili što gubi znanjem odnosno ne znanjem informacija koje su opća kultura? Vi recite meni...

Niti jedno dijete nema problem s učenjem, već problem s nerazumijevanjem razloga za učenje.

Prokomentiraj ovaj članak jer će ga prokomentirati SVI! ;)

To be continued...

Saša Tenodi