Malo mjestašce ispod Svilaje polako prerasta u gotovo mitsko mjesto ''ognjištarske'', ''nacionalističke'' Hrvatske, a čovjek koji je stvorio od Čavoglava priču, Marko Perković Thompson, meta je raznih lovaca u mutnom. S jedne strane opsjedaju ga tzv. desničari ne bi li štogod od njegove karizme palo na njihove slabašne i smušene strančice, a s druge strane medijski vučji čopori, kako ih naziva admiral Domazet, nasrću čim nanjuše da bi mu kako mogli naškoditi.

Od sve glazbe tišinu cijenim najviše jer ju je najteže pronaći, ali Thompsonove pjesme smatram daleko vrjednijim i iskrenijim od većine onoga što naša lakoglazbena scena producira, a da i ne govorimo o muzičkom trashu koji uvozimo s istoka. Čavoglave postaju središtem Hrvatske jednom godišnje. To se redovito zbiva 5. kolovoza na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. Premda je u međuvremenu postalo nejasno koga smo to pobijedili i još nejasnije kome smo to zahvalni (naime, Stanimirović je u Saboru, a Gotovina u pržunu), državni vrh još uvijek ''slavi'' taj dan, rastrče se po Kninu, drže govore, evociraju slavne uspomene brižno zaobilazeći imena aktera velike hrvatske pobjede. No narod baš previše tu kninsku proslavu ne zarezuje, mnogi navrate, pogledaju i poslušaju, ali feštati idu u Thompsonove Čavoglave.  Još brojniji su oni koji u Knin i ne svraćaju, već čuvaju želudac i dušu za Čavoglave. Pisao sam prije nekoliko godina o fascinantnom mjesecu iznad Svilaje, činilo mi se da sam upravo u toj iskonskoj ljepoti pejzaža, u kojem se susreću surovost i bajkovitost, otkrio tajno vrelo Thompsonove inspiracije, vrelo iz kojeg kapa čista voda. A to u vremenu u kojem je malo što još ostalo nezaprljano, priznat ćete, nije malo.

Da je Hrvatska normalna zemlja, Thompsonove Čavoglave bile bi prekrasno mjesto za opuštanje i slavlje pod otvorenim nebom nakon protokolarnog dijela proslave u Kninu. Ovako je postalo stjecište raznih sumnjivih interesa i političkih aspiracija. Pričao mi je znanac kako je u Čavoglavama vidio zbunjenog Polančeca nakon pada. Znanac mi veli da mu je prišao i pružio ruku, a ovaj ju je dugo i zahvalno stiskao kao da je slamka spasa. Bogzna što je pali ministar u Čavoglavama tražio te godine, možda podršku od naroda ili političara koji su ispali iz igre, tamo se uglavnom takvi okupljaju, ili je išao jednostavno iz inata službenoj vlasti? Svojedobno je i prepredeni čudnooki ministar znanosti, obrazovanja itd. rado zalazio u Čavoglave, a i Crkva je uvijek bila predstavljena prilično jakom delegacijom.  Bilo kako bilo, Thomson i njegove Čavoglave s vremenom su se iskristalizirali kao moguće središte otpora aktualnoj razdržavljujućoj eliti, i bilo je pravo čudo kako nitko s razmrvljene suverenističke oporbene scene nije došao na ideju da taj potencijal stavi u funkciju objedinjavanja te razmrvljene domoljubne scene, nego su svi nastojali i Thompsona i čavoglave iskoristiti za svoje uske stranačke interese. Thompson je takvim pokušajima uspješno odolijevao pa su takvi manipulatori s vremenom odustali. Međutim, kada se pojavio čovjek koji je pravilno procijenio da Thompson sa svojom karizmom može doprinijeti ujedinjavanju razmrvljenih domoljubnih snaga i da ga ne treba nagovarati da podrži jednu stranku ili političku grupaciju nego ujedinjenje kao takvo, to jest kada ga Zvonko Bušić Taik uspio pridobiti za svoj Glavni stožer svrha kojeg je bila isključivo koordiniranje ujedinjene domoljubne fronte, odjednom su se uznemirili razni ''igrači'' na toj sceni, počeli užurbano potpisivati nekakve koalicije za koji su do koji dan ranije tvrdili da su nemoguće, slati delegacije Thompsonu da se izjasni za njihovu opciju, da im pomogne u kampanji i slično. Živnuo je čak i Miroslav Tuđman koji je donedavno tvrdio da ima toliko profesionalnih obveza da se politikom ne stigne baviti, potegao je, kako se čuje, Thompsonu na noge. Ruža Tomašić koja je inzistirala na samostalnom izlasku na izbore, što je i bio razlog njenog razlaza s Bušićem, odjednom je skinula uniformu kanadske policajke i krenula u koaliciju s Miljkom, koji je dotada bio neprihvatljiv zbog ''ustaštva''. Hrast se rascijepio, neki u tom prepoznaju Hadezeov rukopis. Događaju se smiješne i paradoksalne stvari: protivnicu ujedinjenja ubrzano se ujedinjuju ne bi li spriječili čovjeka koji je imao hrabrosti vjerovati da je ujedinjenje moguće kada su drugi na to samo odmahivali rukom. Zanimljivo je vidjeti kako žestoke ''ustaše'' i ''pravaši'' po forumima optužuju Zvonku Bušića da je terorist. Eto, i to smo dočekali! A Čavoglavama će ove godine također biti zanimljivo, vrlo zanimljivo.

Damir Pešorda