SPC se za vrijeme srpskih vladara Nemanjića pretvorila u Svetosavsku crkvu Rastka Nemanjića kojega su nazvali sveti Sava. I praktično od tada se ova Crkva pretvara u nacističku organizaciju idejnih osvajača svih oko sebe.

To posebice dolazi od izražaja u XX stoljeću, kada Srbija izaziva Prvi balkanski rat 1912. a odmah 1913. i Drugi balkanski rat. I prvi i drugi bili su sukobi Srbije sa svojim pravoslavnim susjedima Grcima i Bugarima. No, 1914. Srbija, podrškom antinjemačkih snaga u Europi, izaziva Prvi svjetski rat, atentatom u Sarajevu na prijestolonasljednika Ferdinanda. I tako smrtni hici Gavrila Principa, srpskog atentatora, pokreću lavinu ratnih sukoba država Europe.

Nakon poraza sila osovine Njemačkoj se nameću užasne ratne reparacije zbog kojih je izbio Drugi svjetski rat. Zamislimo se nad tim da je tek 2011. godine SRNJ isplatila posljednju ratu tih reparacija od 70 milijuna eura.

Krajem XX stoljeća Srbija pokreće nove ratove protiv svih nesrba u jugotvorevini stvorenoj poslije Prvog i Drugog svjetskog rata od istih snaga. Među svima napadnutima, Srbima je bio cilj uništiti Hrvate. Poznata im je ona kanibalska koračnica "Druže Slobo šalji nam salate bit će mesa klat ćemo Hrvate!".

To još u povijesti nitko nije pjevao nikome osim Srba Hrvatima. Niti jedan drugi narod Srbima nije bio velika ratna prepreka. Sve do 1922. u hrvatskim zemljama je bilo pravoslavlje istočnog obreda grkokatoličko, dok iz Beograda svi pravoslavni nisu bili proglašeni pripadnicima SPC. I od onda potječe ona velikosrpska krilatica "Svi su pravoslavni u Jugoslaviji Srbi, a svi Srbi moraju živjeti u jednoj srpskoj državi". Jedino su se tome suprotstavljali Makedonci kao i Crnogorci, ali bez uspjeha.

Na SPC počiva velikosrpska agresija na sve pravoslavne kao i katolike kada su Hrvate proglasili pokatoličenim srpskim plemenom. I tu je leglo svih zala na balkanskim i ovim pribalkanskim prostorima. Tijekom Domovinskoga rata srpski patrijarsi i popovi blagoslivljali su i poticali zločinačku SANU-Memorandumsku agresiju i njezine Arkane, Šešelje, Draškoviće, Dragane i svekolike im zločinačke postrojbe. Uoči hrvatskih oslobađajućih bljeskovito olujnih ofenziva srpski patrijarsi stalno hodaju okupiranim predjelima i huškaju Srbe na obranu "otadžbine".

Tako i u najnovije vrijeme ponovno huška Srpska svetosavska crkva, novim Načertanijama, SANU-Memorandumima, prisvajajući hrvatske književnike kao što je Marin Držić ili Ivan Gundulić. Prisvojili su i Nikolu Teslu, koji je za sebe napisao da potječe od roditelja hrvatskog zadarskog plemstva. Čak su u Beogradu aerodromu dali ime Nikole Tesle. Da i ne spominjemo nobelovca Ivu Andrića, hrvatskog književnika iz Travnika.

O kakvoj se velikosrpskoj četničkoj organizaciji radi vidi se i po tome da SPC zagrebačkoga episkopa naziva "episkopom za Hrvatsku, Sloveniju i cijelu Italiju", gdje se nalazi i Vatikan.

Također povodom nedavnog proglašenja svetima, u Odesi, čelnika Hrvatske Pravoslavne Crkve NDH, njih dvanaest, koje su mučenički poubijali nakon sloma NDH, na čelu s patrijarhom HPC-a Grigorijem Ivanovičem Maksimovim Germogenom, sada Srbi proglašuju, da su oni pripadali SPC, koja je bila povlaštena cijelo vrijeme u titoističkoj Jugoslaviji. A kako i ne bi kada predsjednik RH Ivo Josipović brani obnovu HPC-a u Hrvatskoj, koju obnavljaju hrvatski pravoslavci i po svijetu. Umjesto toga predsjednik Srbije četnički šovinist B. Tadić daruje u Vukovaru zločinačko glasilo "Zenit" prve Jugoslavije gdje se Hrvatima u Zagrebu prijeti svekolikim strahotama izraza mržnje, a taj isti I. josipović podiže po RH četničke spomenike, na pokoljima hrvatskih hodočasnika.

I tu hvali njihove kape kao simbole mira i ljubavi. Pri tome mu drži kandilo i predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić "Bik". Nakon ovoga svega zar nije vrijeme da se zabrani ulazak Borisu Tadiću u Hrvatsku, i zatraži ostavka Ive josipovića na položaj predsjednika RH!

Mate Ćavar