Mirni prosvjedi pod nazivom „Odzvonilo je“ u šest gradova Bosne i Hercegovine pokazuju da čitava priča oko uspostave vlasti nije samo puka podjela fotelja kakvom je neki žele prikazati. Istine radi, mnogi dužnosnici različitih stranaka sanjaju o foteljama ministara, zamjenika ministara i mali milijun drugih čije su plaće nekoliko puta veće od bh prosjeka.

No, postoji tu i druga strana medalje. Mnogima ona postaje dosadna i ofucana, ta strana medalje zvana nacionalno pitanje počinje se prikazivati kao obična parola političkih elita kojom se skreće pozornost s problema poput siromaštva, nezaposlenosti i sličnih. 

Ipak, odmah treba postaviti i kontra pitanje: Zašto se svi već jednom ne bi potrudili da se to nacionalno pitanje riješi kako bi se mogli pozabaviti s gorućim pitanjem koje okuplja najveći dio građana BiH, a ono glasi – Kako preživjeti? Na to pitanje rijetki daju odgovora, a dok bude tako morati će se i tražiti kvalitetno rješenje za to pitanje, a jedna od metoda za to su i prosvjedi!

„Studentima nije važno da li je predsjedatelj Vijeća ministara Čović ili Lagumdžija“

Ovako glasi jedan od mnogobrojnih komentara na najavu prosvjeda „Odzvonilo je“ na popularnoj društvenoj mreži Facebook. Doista, studentima u normalnoj državi ne bi primarno pitanje bilo tko im vodi vladu. U razvijenim državama ljudi i ne znaju tko su im gradonačelnici, ministri pa čak i premjeri.

Takve države i jesu razvijene što izabrani dužnosnici uglavnom šute i rade te su iza njih rezultati, a ne svakodnevna prepucavanja i skandali. No, u BiH stanje je potpuno drugačije. Ipak, ni ovdje studentima osnovni problem ne bi trebao biti tko je predsjedatelj Vijeća ministara ili tko su članovi Predsjedništva BiH.

Nažalost, naglasak ostaje samo na ne bi trebao, ali ipak jest. Problem nije u tome tko sjedi u kojoj fotelji, već u tome da li onaj koji tu sjedi ima legitimitet naroda kojega predstavlja. Oni koji ne žele to shvatiti nisu ništa drugo nego li neprijatelji stabilizaciji Bosne i Hercegovine i njenom putu prema modernome svijetu. 

Zbog toga je studentima važno da li će legitimni hrvatski predstavnici u Federaciji BiH dobiti četiri ili pet ministarstava koja pripadaju Hrvatima. Ovdje nije riječ o foteljama, riječ je o principima te što je najvažnije o osnovnim ljudskim i građanskim pravima jednoga naroda. Žalosno je što se umjesto o visokim školarinama i troškovima studiranja studenti moraju u 21. stoljeću boriti za osnovna prava svoga naroda koja ugrožavaju oni koji pod krinkom građanske i multinacionalne države od konstitutivnoga naroda žele napraviti nacionalnu manjinu.

Temeljna ljudska prava jednoga naroda nisu politikantstvo

Kod jednog dijela naroda postoji sumnja da se čitava priča oko legitimnih hrvatskih predstavnika u tijelima vlasti svodi samo na interese pojedinaca te da od peticija i prosvjeda koji se pokreću jedinu korist imaju dva HDZ-a. Priča ipak ne drži vodu jer nigdje ne stoji da su ove dvije stranke ekskluzivni i vječni predstavnici Hrvata u BiH.

Izborni rezultati govore kako su na prošlim izborima dobili apsolutnu potporu hrvatskih birača, a problem je što se ta volja ne poštuje. Upravo je zbog takvih stvari i „odzvonilo!“ Nitko SDP-u, Boljitku i HSP-u neće sporiti predstavljanje Hrvata na svim razinama vlasti, ali tek onda kada na izborima dobiju većinsku potporu naroda kojeg žele predstavljati.

Stoga se borba za poštivanje izborne volje jednoga naroda ne smije i ne može nazivati politikantstvom. Ako se na tezi politikantstva bude ustrajavalo onda bi sutra i priča o hrvatskim predstavnicima u tijelima vlasti mogla izgledati kao neka irealna stvar. Takav scenarij mnogi priželjkuju.

Odzvonilo je, potrudimo se da ne prestane zvoniti

U čitavoj situaciji, treba biti staložen i mudar te o svakome potezu treba dobro razmisliti. Prosvjedi moraju proći dostojanstveno i mirno, bez najmanjega ispada i bez širenja neprijateljske atmosfere prema drugima. Naš cilj nije biti veći i važniji od drugih, već biti jednak i ravnopravan. Ono što tražimo, da je sreće, trebalo bi biti naše osnovno pravo. No, i za takve se stvari, kao što je bilo i kroz povijest, netko mora izboriti. Odzvonilo je, došlo je vrijeme za to. Iskoristimo priliku jer bi nam ubrzo moglo prestati i zvoniti.

Vedran Kožul / pogled.ba